Bruno Paradžik iz Vinkovaca samoinicijativno po osam sati dnevno pomoću povećala traži pogreške i nedostatke na kovanom novcu.
"Svaki put kad uzmem 20 lipa u ruke zapitam se kako je moguće da je ovo netko izradio i da ovo netko može smatrati proizvodom. Toliko je loše. Na jednoj kovanici od 20 lipa iz 2017.godine samo na pozadini koja ima avers ili lice, prinašao sam i označio 22 pogreške. Šest od njih su zaostali, metalom deformirana slova kod riječi republika", govori Bruno Paradžik, numizmatičar.
"Jedna kuna iz 2013.godine sam označio sa ukupno 11 strelica na licu kovanice. S devet strelica skrenuo sam pozornost na veće ili manje grudice metala koji se nalaze na glavi, vratu, bedru, nozi i repu kune. Ako je kovanica od 20 lipa iz 2017. godine iskocana i puštena u opticaj, te drži primat najvećeg škarta i najveće sramote, onda se jednu kunu iz 2013. jamačno može staviti na zavidno 2. mjesto", tvrdi Paradžik.
Sve to nam Bruno čita iz svojeg kataloga škart kovanica u vinkovačkoj knjižnici.
"Tri su nakupine metala na znamenci broj 5 broja 50. Nakupine metla vidljive su i na znamenci 0, te na listu lipe povrh nje. 50 lipa, revers, strelicom sam obilježio jednu pogrešku na naličju novčića. Radi se o nakupini metala na cvijetu degenije", govori nam Paradžik.
Ovakve ili slične pogreške - pronašao je na svim ovim kovanicama.
"U ovome trenutku ja sam stao na otprilike 5000 primjeraka koje sam odvojio što je u vrijednosti nekih 3600 ili 3700, nemojte me sada hvatati baš za kunu", objašnjava nam Paradžik.
Numizmatičar je, kaže, još od djetinje dobi.
"Novčarstvo jedne zemlje je element državnosti na isti način kao što je to jezik i granice. Mi smo ipak turistička zemlja u koju svake godine dolaze milijuni ljudi koji najčešće kao suvenir uzmu kovani novac. Kada se vrate u Englesku, Njemačku, Rusiju, Poljsku i druge svoje zemlje, onda ga malo bolje pogledaju, pa kada vide, pa se pitaju: 'Pa pobogu, je li to ta divna zemlja?", govori Paradžik.
Kako bi upozorio na pogreške, već 2 godine, najmanje 8 sati na dan, provodi nad ovim stoljnjakom s povećalom i kovanicama.
"Recimo, kada ujutro izađem iz stana, obiđem nekoliko trgovina, kafića, pekara ili kladionica. I tamo dolazim i pitam da li imaju za mene kovanog novca. Najčešće ga imaju i vrlo su zadovoljni što ga se mogu riješiti", objašnjava Bruno Paradžik.
"Kada ih pregledam izvlačim one koji su škart. Njih odvojim, a one koji nisu vraćam natrag jer ja nisam Rockfeller. Nemam neka velika, neograničena sredstva tako da moram to ponovno vratiti. Tako da u jednom popodnevu to napravim od tri do pet puta. Znam promijeniti na primjer jedan dan 500 kuna, a drugi dan 1500 kuna", kaže Paradžik.
A pravi izazovi Brunu čekaju vikendom. Sastaje se s vlasnicima pekara iz Vinkovaca i okolice koji mu daju sve kovanice od 10, 20 i 50 lipa.
"To se ne može ni nositi koliko ih ima. Ako promijenim 800 kuna ili 1000 kuan ne mogu ni nositi sav taj kovani novac u rukama. Sretan sam kada se domognem takve količine. Onda sam sretan i to traje 3 dana od nekih 14 do 15 sati dnevno sa povećalom u rukama. Uspijem to riješiti za 3 do 5 dana, a ponekad i malo dulje", govori Paradžik.
S nevjerojatnom preciznošću silne pogreške koje je utvrdio popisao je u Katalog škart kovanica.
"Napravio sam tri potpuno istovjetna kataloga. Izrada jednoga
iznosi me oko 860 kn. Dodajte da sam dodatno uložio 3600 kuna,
držim da sam uložio sveukupno oko 6000 kn svojeg novca u cijeli
ovaj projekt", govori Paradžik.
A svoja saznanja o, kako kaže, zloupotrebi monopola nad
proizvodnjm novca odlučio je podijeliti - i s Državnim
odvjetništvom.
"Ja to moram čuvati i paziti sve do kada DORH ne odluči što će s tim raditi. Ja se jedino bojim da će netko jednoga dana reći: 'Pa dobro, to se događa, ljudi rade, ljudi griješe. Ništa, vratit ćemo to u opticaj' Mene bi to skamenilo", priznaje Paradžik.
Jesu li ovakve kovanice zaista toliko loše - otišli smo provjeriti na izvor. U Hrvatski novčarski zavod, tvornicu hrvatskoga kovanog novca.
U jednoj od najčuvanijih zgrada u Hrvatskoj dosad su se proizvele 2 i pol milijarde kovanica u vrijednosti - milijardu i 600 milijuna kuna.
"U 2016.godini smo proizveli oko 114 milijuna komada, 2017.godine oko 115 milijuna,a 2018.godine 143 milijuna komada kovanog novca", kaže Tihomir Mavriček, direktor Direkcije trezora Hrvatske narodne banke.
"Proces proizvodnje počinje pripremom pločica od kojih se izrađuje kovani novac", objašnjava nam direktor Mavriček.
"Te pločice dolaze iz Velike Britanije. Pločice se zatim ubacuju u preše i iz preša izlazi gotov kovani novac koji se nakon toga provjerava, broji, pakira u vreće i nakon toga se stavlja na palete i odnosi u pohranu u trezore", objasnio nam je proces direktor Mavriček.
Strojevi koji proizvode 700 kovanica u minuti - katkad i pogriješe - u HNB-u to ne skrivaju.
"Za nas je škart kovanica one koja ne zadovoljavaju tehničkim karakteristikama. Znači dimenzijom, težinom. Vizualno ako se bez pomagala, bez povećala, bez mikroskopa vidi neka mana na obilježjima kovanog novca. One se spremaju i nakon toga, kada se skupi dovoljna količina, uništavaju", govori direktor Mavriček.
A u novčarskom zavodu imaju i svoj katalog škart kovanica, no one nikada nisu ni bile u optjecaju.
"Dosad smo, u proteklih 25 godina, prikupili oko 4 milijuna komada kovanog novca koji više nije prikladan za opticaj u vrijednosti od 6 milijuna kuna. Odnosno, to vam je negdje oko 19 tona kovanog novca koji nije bio pogodan za opticaj", kaže direktor Mavriček.
A takozvani optjecajni, odnosno svakodnevni novac provjeravaju nasumično.
"On prolazi barem tri stupnja kontrole. Prva je kod proizvođača pločica koji služi za proizvodnju kovanog novca. Nakono toga, ovdje u HNZ-u se provjeravaju zaprimljene pločice. Nakon toga se kuje, provjerava se kovani novac s tehničkim kartakteristikama što znači da se mjere dimenzije i kontrolira se vizualni izgled. Nakon toga, kada ga HNB preuzme, također metodom probira i preskoka kontrolira se proizvedeni kovani novac. Napominjem kako prilikom proizvodnje ne možemo provjeriti svaku kovanicu, te će uvijek nastati škart", govori direktor Mavriček.
No - škart nije prihvatljiv u proizvodnji prigodnog novca. Tu se polira i pazi na baš svaki detalj.
HNB izdaje 3 vrste novca. Jedan je opticajni hrvatski novac. To je kovani novac koji koristimo u svakodnevnom plaćanju roba i usluga. Onda imamo prigodni opticajni novac koji se izdaje prilikom neke progode. Najbolji primjer je 25 kuna, kao i tri kune. To je prigodni kovani novac kojim se obilježavaju važni događaji za Hrvatsku i svijet.
Zanimljivo je da je dosad najviše škarta bilo kod kovanica od 1 kune - oko milijun i pol pogrešnih komada. A baš i te su najbrojnije kod Brune - prikupio ih je 910 komada.
"Ako se u javnosti primjeti škart kovanica, one se uvijek mogu zamijeniti za ispravni kovani novac u predodređenim institucijama kao što su komercijalne banke, FINA ili mi", kaže direktor Mavriček.
Jesu li kovanice škart - provjeravaju i HNB i Bruno. O pedantnosti, čini se, nikada se neće složiti. To i ne čudi - jer riječ je o sveukupno 2 i pol milijarde proizvedenih kovanica.
