Centar za odlaganje otpada u Piškornici trebao bi biti gotov najkasnije 2022., no projekt se nije makao od Studije izvodljivosti. Istovremeno, obvezani smo europskim direktivama do 2020., dakle za samo dvije godine, odvajati barem polovinu smeća, pa se uopće postavlja pitanje smisla megalomanskog projekta Piškornice.
Iako ribe u potoku Gliboki vjerojatno nisu uginule zbog odlagališta Piškornica, brdo otpada usred ravne Podravine, ovdje je godinama uzrok svemu. I dobrom i lošem.
Ipak, još donedavno, mještani Pustakovca udaljenog niti kilometar od Piškornice često su pričali o problemima koje im stvara odlagalište, sada se to usudi samo Božica.
“Voda smrdi. Evo pitam vas tko bi normalan tu vodu. Ona smrdi i kad se tuširaš…”, kazala je Božica Pukec, Pustakovac.
Hrpa smeća pored njene kuće svaki je dan sve veća, a njeni sumještani žale se na sve više zdravstvenih problema.
“Da svakakve boleštine, ne znam, svi osuđuju normalno Piškornicu. Dok smo izloženi tome, sumnjamo naravno odmah na to. Možda to i nije istina. Možda ni ove ribe nisu istina, tko zna što je istina. Onaj tko zna taj šuti. A netko se na smetlištu bogati...”, ispričala je Božica.
“Nema dakle nekakvih značajnih odstupanja u tim pokazateljima, odnosno nisu utvrđene nikakva prekoračenja u tim vrijednostima”, kazao je Marijan Blažok, direktor Sanacijskog odlagališta Piškornica.
Kad direktor sanacijskog odlagališta Piškornica kaže da odstupanja nema, govori i o potoku Gliboki, kao primjeru površinske vode i o podzemnim vodama na tom području i o tzv. procijednim odnosno otpadnim vodama koje se cijede kroz otpad i na kraju završavaju jednom od ova dva bazena, lagune kako ih ondje zovu.
“Ovdje postoje pumpne stanice, pomoću kojih mi praznimo tu lagunu ponovno na odlagalište, gore na vrh odlagališta, odlagalište se polijeva i na taj način se hladi odlagalište, i radi se ta takozvana recirkulacija”, rekla je Tamara Krznarić, savjetnica za zaštitu okoliša u Sanacijskom odlagalištu Piškornica.
No, u analizama monitoringa koji se redovito obavlja, ni za površinske, ni za podzemne ni za procijedne vode, kao ni za zrak, nisu označene maksimalne dozvoljene koncentracije za većinu štetnih elemenata.
“Postoje referentne vrijednosti za površinske vode, ali ne za sve parametre koje mi pratimo. Propisi za recimo Arsen jednostavno ne postoji, nije propisano. Pravilnik za sve to propisuje ministarstvo zaštite okoliša…”, rekla je Tamara Krznarić.
Ljudi u ministarstvima, nisu htjeli pred kameru. Vodopravni inspektor koji ondje obavlja analizu, ne može ništa reći bez ministarstva...
Ministarstvo zaštite okoliša naknadno nam je pismeno obrazložilo da nema odstupanja, te da je sve u skladu s famoznim Pravilnikom o standardu kakvoće vode. Priznaju ipak, da prema zadnjem mjerenju voda u potoku Gliboki ni uzvodno ni uzvodno od odlagališta doslovno tako piše u obrazloženju "Nije dobra”. Sugovornika o ovoj, kao ni o drugim temama vezanima uz Piškornicu u Ministarstvu nismo mogli dobiti zbog "ranije preuzetih i planiranih obveza".
“Obzirom da je tu na manje od kilometar granično područje vodocrpilišta, da je na kilometar u ovom smjeru tvornica hrane Podravka, na devesto metara isto tako naselje...”, rekao je Siniša Bosanac, građanska inicijativa Koprivnica kakvu zaslužujemo.
Siniša Bosanac, godinama upravu Piškornice upozorava na netransparentnost. Izborio se za to da rezultati analize vooda i zraka budu javno dostupni, no malo to znači, kaže, kad je ondje nemoguće iščitati granične vrijednosti. Ipak, kako se dugo bavi Piškornicom, može usporediti analize prijašnjih godina, kojih na stranicama odlagališta više nema, a koji dokazuju da su neki teški metali u protekle 4 godine bili i po nekoliko stotina, pa i tisuća puta viši, i u podzemnim i u površinskim i u otpadnim vodama.
“Na primjeru arsena možemo vidjeti da je od 25.11.2014. s vrijednosti od 0,001; 24.11.2016. došao na 24,7 da bi danas na zadnjem mjerenju 1,5. Još uvijek je 100 puta više u odnosu na 2014. i 2015. godinu. To su podzemne vode i sad sve to korespondira sa vrijednostima koje su u potoku Gliboki”, kazao je Siniša Bosanac.
Na Piškornici je sada 530 tisuća tona otpada koji se ondje nakuplja još od 1982. Tijekom 2016. i 2017. godine hrpe su naglo počele rasti, jer se umjesto dotadašnjih desetak tisuća tona broj kamiona kao i smeća udesetostručio. U Piškornicu se dovozio otpad i iz okolnih županija, pa čak i iz Rijeke. Kako je raslo smeće rastao je i iznos na računu firme, a bivši direktor Jozinović za unosan si je posao isplatio čak milijun kuna bonusa.
Prije nego je smijenjen, direktor onoga što bi tek 2023. trebalo postati Regionalni centar za gospodarenje otpadom, osnovao je tvrtku kćer Piškornica sanacijsko odlagalište koja je dotad bila pod koprivničkim Komunalcem. Danas te dvije tvrtke imaju svaka svog direktora, no direktor regionalnog centra bio je spriječen obvezama, pa smo razgovarali s njegovom referenticom.
“Planiramo da će to biti do 2023. da će centar proraditi”, rekla je Mihaela Juranić, referent za tehničke poslove u RCGO Piškornica.
Centar bi trebao biti završen 2022. i probno raditi još godinu dana. Do tada će se na ovu, četvrtu plohu odlagališta smjestiti još dvjestotinjak tona smeća, a onda bi se u lipnju 2022. cijelo odlagalište trebalo zatvoriti i pokriti zemljom.
“Obzirom na to da je Europa u međuvremenu utvrdila daleko bolje i daleko naprednije tehnologije u zaštiti okoliša”, rekla je Juranić.
Ona bi, uz ostalo trebala definirati hoće li se ondje zbrinjavati otpad iz četiri županije koje su i osnivači Centra, Koprivničko - križevačke, Krapinsko-zagorske, Varaždinske i Međimurske, ili će se prema Implementaciji o planu gospodarenja otpadom od 2017 - 2022., koji je vlada donijela lani, u Piškornici zbrinjavati i odpad iz Bjelovarske i Virovitičke županije
“Upoznati smo isto s tom odlukom vlade koja je donesena prošle godine, no projekt RCGO Piškornica projektira se za četiri županije i trenutno nema nikakvih izmjena po tom pitanju da bi se projektiralo za još dodatne dvije županije. Ali o tome će odlučiti osnivači naravno”, rekla je Juranić.
No, čini se da pitanje broja županija ili još nije definirano, ili pak, nije dobro iskomunicirano s Vladom.
Naime, kapacitet vladinog strateškog projekta RCGO Piškornica, prema spomenutoj bi Implementaciji trebao biti 140 tisuća tona godišnje, a četiri županije, osnivači, sada na godinu proizvode svega 76 tisuća tona smeća. Zna li se da za dvije godine Hrvati trebaju odvajati barem polovinu svog otpada u domaćinstvima - postavlja se pitanje čemu toliko postrojenje.
Načelnik općine na čijem je području Piškornica i čiji je ona deset postotni vlasnik boji se da će se na kraju smeće dovlačiti i iz osam županija.
“Znači njima fali i oni će izmisliti i dovući bilo otkuda smeće samo da zadovolje kapacitet”, rekao je Mario Švegović, načelnik općine Koprivnički Ivanec.
Projekt Centra za gospodarenje otpadom Piškornica kao ideja, razvija se već deset godina.
“Prema nekim mojim spoznajama, podacima, pa skoro pedeset mijijuna kuna dakle na otkup, zemljišta, na otkup odlagališta od grada Koprivnice koje je egzistiralo do prije nekoliko godina, hladni pogon ljudi koji tamo rade, jako puno je uloženo i novaca, vremena energije, živaca i i zaista bi bilo tragedija da se taj projekt do kraja ne razvije”, kazao je Darko Koren, Župan koprivničko-križevački i predsjednik skupštine RCGO-a Piškornica.
I županov politički protivnik, gradonačelnik Koprivnice, boji se da od projekta na kraju neće biti ništa.
“Ono što ćemo zasigurno tražit u vremenu koji je pred nama je da se vlada konačno jasno definira i da Andrej Plenković koji je u Koprivnici javno podržao taj projekt veli čujte ljudi, ja ću napraviti to i to ili ću vas jednostavno napraviti smetlištem na kraju zemlje”, rekao je Mišel Jakšić, gradonačelnik Koprivnice.
“Ono što mi želimo je da njihovi ako je to četiri ili šest, ekonomski gledano, s aspekta Vlade najbolje je da bude što učinkovitije, i da imamo što manje divljih odlagališta otpada”, kazao je Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH.
Resorni ministar tvrdi komunikacija s osnivačima je odlična, projekt Regionalnog centra je neophodan, a većina potrebnog novca od oko 70 milijuna eura - bit će uplaćena iz Europskih fondova.
“Novac će biti za četiri županije i to je na kraju krajeva i vlasnicima ovog projekta, jer su četiri županije vlasnici, jasno komunicirano. Iz njihove vlasničke strukture - to je evidentno. To nije u suprotnosti odluci o implementaciji plana gospodarenja otpadom od 2017. do 2020., vi jednostavno imate situaciju u kojoj će se na razini pojedinih županija s obzirom na količine pristupati pojedinim centrima koje je planirano izgraditi, u konkretnom slučaju riječ je Bjelovarsko bilogorskoj županiji i Virovitičko podravskoj”, rekao je Tomislav Čorić, Ministar zaštite okoliša.
140 tisuća tona otpada konkretno znači da će ovim područjem u godini dana proći oko osam tisuća šlepera smeća, koje će se ondje dijelom reciklirati, a dijelom spaljivati. No sve će to, tvrdi načelnik općine dodatno narušavati okoliš i zdravlje Podravaca.
“To će biti veliko brdo smeća. Ja razumijem neke da tu vide nekakav profit. Zapošljavanje naših mještana, sve to stoji. Al da li je u redu na velikom području gdje je veliki bazeni pitne i čiste vode graditi centar za gospodarenje otpadom”, kazao je Švegović.
