Sezona grijanja još nije niti počela, a drvo za ogrjev teško se nalazi. Na nekim područjima poput Dalmacije, postoje čak liste čekanja za kupce.
Drvo je i osjetno skuplje. U odnosu na prošlu godinu metar drva skuplji je od 50 do čak 100 kuna po metru drva. Istodobno, Hrvatske šume tvrde da se posljednjih šest godina cijene drva za domaćinstvo nisu povećavale. Gdje je izgorjela ta razlika?
Na sesvetskom sajmu se ne pregovara o cijeni. 420 kuna za metar graba. Fiksno. No, pristali su pregovarati o količini.
Prišao nam je Dario. Njegova su drva na sesvetskom sajmu najskuplja. 450 kuna + PDV. Ukupno 560. No, jedini pokazuje papire. Ima tvrtku. Ugovor s Hrvatskim šumama.
“To je putem šverca. Od raznoraznih preprodavača. Zato što dolazi bez računa ispod ruke”, kazao je prodavač drva Dario Dankić.
Od sedmorice prodavača drva za ogrjev i Zlatko je pristao s nama razgovarati.
“Od ljudi iz šumarije se naruče dugometrice. Ja na neki način imam ugovor sa šumarijom. Imam pravo na 20 metra kvadratna, onda uzmem na punicu da se toga malo više skupi jer dvadeset kubika je ipak ništa. Nažalost ne mogu izdati račun. Teško je u ovoj državi dobiti račun…”, rekao je Zlatko Jandrašec.
"Jako sam teško došao do drva. Vozim za dečke iz šumarije”, kazao je Željko Gašparec.
Objasnio nam je Željko na koji način preprodaje drva. Drva najčešće uzme na sebe ili prijatelja, dobije uplatnicu i popratnicu, uzme tuđi OIB, jer s njegovim podacima ima pravo kupiti 25 kubika drva. Naručitelj, odnosno, kupac plati cijenu drva, no sve se radi bez računa.
Legalno ili nelegalno. Znaju carinska i šumarska inspekcija. A njih ovdje nema. Od lipnja prošle godine do rujna ove, utvrdili su tek 19 prekršaja. Carina ovo, kao i prodaju preko interneta, smatra trgovinom.
"…svaka fizička ili pravna osoba koja se bavi trgovinom, mora biti registrirana za obavljanje djelatnosti trgovine".
Za poreznu pak inspekciju fizičke osobe su po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak... Ako po toj osnovi u poreznom razdoblju ostvare ukupni prihod veći od 80.500 kn. No tko će to priznati?
Provjerili smo situaciju i u Hrvatskim šumama gdje, službeno, možete kupiti 30 kubika drva na jedno domaćinstvo. Oni pak imaju svoju teoriju.
“Mi smatramo da svatko tko je uplatio ide s tim drvima svojoj kući, a dalje je kaznena odgovornost koju treba regulirati poolicija”, rekao je upravitelj šumarije iz Velike Gorice Josip Beuk.
Tvrde i da je nemoguće da jedan čovjek s tuđim OIB-om kupi drva.
“Zaposlenici hrvatskih šuma imaju striktnu zabranu primanja uplata od strane jednog čovjeka koji dođe s pet OIB-a i kompjuteri to onemogućavaju”, objasnio je rukovoditelj proizvodnog odjela Uprava šuma Zagreb Zoran Bumber.
Možda kompjuteri određenu količinu drva i dodjeljuju samo jednoj osobi, no ovdje, na sajmu, ulogu ne igra samo internetska veza.
Svi se druže, a drva postižu dobru cijenu. Znatno veću nego lani. Što najviše zbunjuje kupce. Jer ove godine najtraženijih bukve i graba nema ispod 420 kuna. Dok je prošle godine ta cijena bila oko 360 kuna, što je puno skuplje.
A ne bi trebalo biti. Jer Hrvatske šume nisu dizale cijene. Za onih 900 000 kubika namijenjenih domaćinstvima. Bukva i grab prostorni metar 212 kn. Kao i lani. No, morate doći po trupac.
“Za potrebe kućanstva cijena nije povećavana od 2012. Cijena se dizala isključivo za pravne osobe, od 7 do 10 posto”, kazao je Bumber.
Tako je teret poskupljenja zapravo preuzela drvna industrija. Odnosno proizvođači. A priliku su iskoristili svi.
Goran Margetić vlasnik je proizvodnje u Đurđenovcu. On zna zašto su njegova drva poskupila. Računica je na papiru.
“Računice su svake godine sve teže i teže. Ako je poskupio plin, poskupila struja, red je da poskupe i drva. Za pet eura je poskupilo. Morate računati da je poskupila i cijena rada ako ga ne platite on ode za Njemačku. Računam da je poskupilo dva metra koliko mi imamo na paleti za 100 kuna”, rekao je Goran Margetić.
I dok se kod nas gleda na svaku kunu. Susjedima to još uvijek nije preskupo. Njegova roba ide za Italiju. Ova paleta nešto većih cjepanica, ravno u neku od talijanskih picerija.
“Talijani nemaju bukve i graba. Ipak Italija ima 60 milijuna stanovnika. Brzo bi završili sa svojim šumama. Kod njih je prosječna talijanska plaća 1300 eura, bilo bi preskupo da plati radnika pa i mi gledamo odakle da dobavljamo drvo i tijesni smo sa cijenom. Kada bi se u Italiji to sve platilo ne bi im bilo isplativo”, ispričao je Margetić.
A hrvatsko je drvo očito vrlo traženo. Šume dozvoljavaju da se iz njih svake godine izvuče 2,5 milijuna kubika tzv. tehničkog drva. Onog namijenjenog za proizvodnju namještaja. Sasvim druga stvar je prostorno drvo. Ove je godine ugovoreno milijun i 160 tisuća kubnih metara koje može otkupiti drvna industrija. Oko 38 posto ide u cjepanice, tri posto za drveni ugljen. 35 posto čine peleti, a drvne ploče i ambalažni papir oko 24 posto.
“Više od 80 posto se izvozi peleta. Jer EU tržište se fokusiralo na taj energent grijanja kroz pellet, briket itd.”, rekao je predsjednik Udruženja drvno prerađivačke industrije HGK Daniel Smiljanić.
U hrvatskim šumama tvrde, cijene su među nižima u regiji.
“To je omogućeno drvnoj industriji da se razvije da zapošljavamo ljude i podižemo stupanj finalizacije”, kazala je glasnogovornica Hrvatskih šuma Marija Falčević-Janeković.
Jesu li u tome uspjeli? Iz hrvatske gospodarske komore tvrde nije baš tako. Sada su svi tu negdje. A i drvna industrija je posljednjih godina na istom. S ukupnim udjelom od devet posto u izvozu. No, politika nije Perin problem.
“To su okrajci. Njegov ‘škart’ koji ne upotrebljava u proizvodnjiu. Dio od klade koji je jeftiniji nego standardno drvo. Šume su daleko, a prijevoz skup. Prinuđen sam kupiti što dobijem i što si nađem”, rekao je Perica Tot iz Đurđenovca.
A nije on jedini koji ne zna što bi s ovim trupcima koji se mogu duplo jeftinije nabaviti na blagajni Hrvatskih šuma, nego na sajmu. A oni najvještiji, trgovci, tu priliku nisu propustili.
