"Doktorica nam je prijatelj, sestra i brat". "Ona je nama i psihoterapeut". "Malo je misto, svi sve znaju, kad mene nešto boli kaže a muči izdržat ćeš, kad ženu nešto boli ona njoj pristupa kao žena ženi. 'ko to može platiti, koji sustav?".
Kad ovim riječima pacijenti opisuju svoju liječnicu, jasno je kako je riječ o ženi kojoj posao nije samo posao. No, za desetak dana radni staž Omerke Mikulandre mogao bi završiti. Dok ministar Vili Beroš poziva umirovljene liječnike da pomognu mlađim kolegama, njoj je prije manje od mjesec dana Dom zdravlja, pod čijim krovom ima koncesiju za privatnu praksu – rekao da više nije potrebna.
"Osjećam da sam ja dosta srodila s ovim narodom i da mi se čini
da ih u ovom momentu ostavljam nikome. Ovo nije ni moment da se
dižem s ove stolice. Makar da covid dođe kraju, pa poslije ću ja
vidjet", kazala je liječnica.
Zato su građani Drniša, njeni pacijenti, pokrenuli i peticiju.
1149 njih svojim je potpisom izrazilo želju da im omiljena
liječnice ostane. Nikolina Andabaka Sučić objasnila nam je zašto
je pokrenula peticiju: "Tražimo da nam naša doktorica ostane u
Domu zdravlja, žena je podnijela zamolbu da radi svoj posao,
zapravo dužnost".
No, ravnateljica Doma zdravlja Drniš reporterki Potrage Silvani Menđušić objašnjava da ne vidi kako bi peticija građana mogla nešto promijeniti: "S napunjenih 65 godina života dobila je dva puta produljenje za rad u našoj ustanovi. Sad na treći poziv za produžetak rada dali smo negativan odgovor".
Što je u pozadini?
Poziva se na Zakon o zdravstvenoj zaštiti po kojem pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad zdravstveni radnici navrše 65 godina. Isti zakon kaže da ministar može, uz mišljenje župana, odobriti produljenje privatne prakse do navršenih 70. ako je ugroženo pružanje zdravstvene zaštite.
"Pacijenti će normalno dolaziti svom liječniku i tražiti sva prava ništa se u tom pogledu neće promijeniti".
Oni koji svoju liječnicu ne daju, misle kako je u pozadini
interes da ljudi iz ovog kraja odsele i da su čude igre u
pitanju. Osobito zato što se odluka o ukidanju ugovora s
liječnicom Mikulandrom pravda interesom mlađe liječnice koja bi u
Domu zdravlja počela raditi, a nikakav javni natječaj nije
raspisan. Ravnateljica Topčić pojašnjava: "Taj
zakup koje dr. Mikulandra imala u privatnoj praksi vraća se domu
zdravlja i preuzimamo novog liječnika i postojeću sestru sa svim
pravima doma zdravlja".
No, prelazi li iskazani interes kao obrazloženje ravnateljice
zakonske okvira ustanove koju vodi? Na Zavodu za zapošljavanje,
naime, nema nezaposlenih liječnika, u Domu zdravlja Drniš nema
liječnika na specijalističkom usavršavanju i čiji se povratak
očekuje, nema liječnika koji imaju ugovor na određeno vrijeme i
planiraju nastaviti sa radom u toj ustanovi. Upravo suprotno,
zapravo nedostaje liječnika. Liječnica Mikulandra, koja se nada
da ne odrađuje svoje posljednje dane, kaže kako je boli način na
koji se od nje Dom zdravlja želi oprostiti.
"Mora netko mora doći na vrata i s nama razgovarati, ne raditi nešto zakulisno da se poštom rješava. Jer smo ipak ljudi... Ako je kolega, da kaže kako je zainteresiran, da pita kad ja mislim prestati s radom, a ne ovako. Meni ništa nije jasno", priča liječnica.
Poziva se na Zakon o zdravstvenoj zaštiti po kojem pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad zdravstveni radnici navrše 65 godina. Isti zakon kaže da ministar može, uz mišljenje župana, odobriti produljenje privatne prakse do navršenih 70. ako je ugroženo pružanje zdravstvene zaštite. No, iz Doma zdravlja poručuju kako se pacijentima i u slučaju odlaska dr. Mikulandre ništa neće promijeniti i da će svi biti zdravstveno zbrinuti. Pitanje koje muči Drnišane je hoće li se 20. prosinca doista oprostiti od liječnice koja je liječila čitave generacije i koja je uz njih bila u najgorim trenucima, u vrijeme Domovinskog rata i sad u vrijeme epidemije.
