"Znači pirotehničari svaki dan idu nekad pješice, nekad s kamionom i imaju što hodati. Tako da moraju biti u dobroj formi", rekao je pirotehničar Miroslav Gregurić.
Miroslav je šef radilišta. Njegov je zadatak kad očiste teren uništiti mine i streljivo koje su proteklih mjesec dana pronalazili po terenu. Projekt Bezdan Topolik u Baranji svakog dana trebao bi završiti. Na terenu su već 8 mjeseci.
"Ono što je problem na osječkom području su komarci. Bez toga ne možeš. Bilo je situacija – kad smo radili na primjer Dinaru, na Dinari smo hodali 2 sata u jednom smjeru, odradili pet sati i dva sata se pješice vraćali natrag. Oko svakog drveta, svaki grm, svaki komad radite metar po metar jer netko će ovdje brati gljive, može proći lovac, radite vrlo odgovoran posao", rekao je pirotehničar Danijel Makar.
Rade uglavnom u tišini
Prije njih šumom su prošli strojevi. Utoliko im je lakše, no to ništa ne znači. Kamion dalje ne može pa preostalih pola kilometra morali su propješačiti s dvadesetak kilograma opreme. A onda su ušli u minsko polje. Nismo ih mogli dugo pratiti. Opasno je, čuje se tek zvuk detektora. Ali oni su sami snimali dalje.
Rade jedan od drugog udaljeni 25 metara, 50 ako sumnjaju na najopasniju prom minu. 400 kvadrata maksimum je koji smiju na dan odraditi. Rade uglavnom u tišini. Danijel je kasnije objasnio što se događa. Ovisno o zvuku koji proizvede detektor Danijel je na oprezu.
"Mogućnost je da se radi o velikoj mini, iako ne mora biti. Ima puno smeća, možda je konzerva", rekao je Danijel.
Što god zvonilo pod detektorom ne smije preskočiti. Svaki i najmanji metal moraju izvaditi. Bila to mina, čep od piva ili komad žice.
"Već smo se naviknuli"
"A osjećaj je normalan. Već smo se naviknuli. Ono što je problematično je da morate biti fokusirani. Tu ne možete površno, jer ako pogriješite u ovom dijelu zadnji put je to ta igra", rekao je Danijel.
Nakon 11 godina rada u minskom polju postao mu je rutina. Miroslav je u tom poslu već dva desetljeća.
"Može se desiti da čovjek ne nađe minu godinama i u jednoj godini ih nađe 50. Problem je metalni otpad koji se taložio godinama. To je kao da tražite iglu u plastu sijena. Iščupate milijun stvari i ona jedna je opasna, a čovjek se opusti s vremenom i to postaje automatizam što ne bi smjelo, ali takva je ljudska priroda", rekao je Miroslav.
Do sada su u minskim poljima poginula 38-rica
Tako se najčešće događaju pogreške. Okolnosti stradavanja pirotehničara, kažu, nikada se do kraja ne razjasne. Do sada su u minskim poljima poginula 38-rica. 130-ero ih je ozlijeđeno. Posljednje dvije godine nitko nije stradao.
"Ne možete znati što je u glavi pirotehničara nego vidjeti što se dogodilo. To je uglavnom nepažnja i zato što su se aktivirali u 90 posto slučajeva prom 1 mina koja je najubojitija", rekao je predsjednik Novog sindikata i pirotehničar Dražen Kiš.
A riječ je o mini, objašnjavaju, koju je proizvela jugoslavenska vojska. Garantirali su da će biti aktivna šest mjeseci, no pokazalo se da je i nakon 25 godina još uvijek ubojita.
"Ima upaljač koji aktivira glavno punjenje i lansira minu iz tla i onda tu dolazi do eksplozije", rekao je Dražen.
Teško pričaju o tragičnim događajima
Teško pričaju o tragičnim događajima. Svi se uglavnom znaju s terena.
"Kod Belišća obala Drave, Tamo je bilo prom 1 odskočnih mina. Gusto. Dva lovca su stradala prije nego smo došli raditi. Sve je mirisalo na spaljenu krv. Bilo je vrlo zahtjevno", prisjeća se Miroslav.
"Imali smo jedno stradavanje kod Josipdola. Od proma. Svi mi to znamo to se dogodi. To je dio tog posla", rekao je Danijel.
Kažu ako se drže pravila trebalo bi biti sve u redu. Zato kad se opuste - brzo se vraćaju u realnost.
"U jednom trenutku u Kotar šumi prošao je avion i probio zvučni zid svi smo stali iste sekunde. Odmah kontrole gdje je taj i taj. Ništa se nije dogodilo. To su detalji, ali u toj sekundi kad čuješ da je puklo. Svi smo mi kolege i kumovi i familija i tu provodimo puno vremena. Više nego doma", rekao je Danijel.
Kotar šuma kod Siska, bila je kažu jako minirana. Teren kod Darde na kojem sada rade mnogo manje. Svejedno, do sad su pronašli stotinjak mina i 300 komada streljiva.
"Svaka mina je opasna ako o njoj ne znaš ništa"
"Nema gore ili manje gore, svaka mina je opasna ako o njoj ne znaš ništa. Digneš ruku. Glasno vikneš mina, da bi kolega čuo i onda oprezno, javlja se da smo pronašli on dalje prijavljuje, mora se označiti. Šef dolazi pogledati i onda se procjenjuje situacija. Ako je zvončić to se ne dira i prom se ne dira to se uništava na licu mjesta", rekao je Danijel.
Pored takvih mina postavlja se eksploziv, a što mogu deaktiviraju i nose u tzv. folgasu, rupu koju iskopaju, a potom je dignu u zrak. Sa sigurne udaljenosti.
Da bi područje koje su razminirali moglo biti proglašeno čistim - za njima uvijek idu kontrole koja metodom slučajnog uzorka pregleda dio terena. Te iste kontrole lani su pronašle čak 17 mina.
"Svaka osoba može napraviti propust"
"Problem je da su ljudi nakon rata htjeli obrađivati zemlju i koristili duboku brazdu. Razminiranje sukladno zakonu je 20 centimetara. Nakon toga se povremeno događalo da se ponovo nešto iskopa i to nam je problem koji ćemo imati. Sljedeći je problem nesavjesno odbacivanje mina u kanale. Pa kad pirotehničari odu, dođu ljudi i bace i računaju da će opni to pokupiti. Čija je to odgovornost? ", rekao je Nikša Bogdanić iz MUP-a.
"Svaka osoba može napraviti propust. U ovih 20 godina nitko nije stradao na razminiranoj površini. Ponekad se nešto i pronađe, čovjek nije robot i dogodi se", rekao je pirotehničar Dražen.
Zakonom su propisane i kazne koje sami plaćaju utvrdi li inspekcija propust. Pirotehničari imaju beneficirani radni staž. Neki su već otišli u mirovinu. Zajedno su prolazili sve uspone i padove koji su se događali i zbog mina i zbog politike
Počeli su 96. kao mungosi. Bilo je predviđeno da će ih zaposliti 2000 i da će zemlja biti razminirana za 10-tak godina. To se nije dogodilo. Nije bilo novca. Tražili su pomoć svjetske banke, prepričavaju danas iz najbrojnijeg sindikata, no uvjet je bio da se otvori tržišno natjecanje. Privatne tvrtke tada ulaze u biznis. Novca ponovno nestaje i počinju problemi.
Da bi zaradio plaću morao je što više kvadrata odraditi
"U tom momentu kada je nestalo novaca pojavile su se niske cijene. Da bi zaradio plaću morao je što više kvadrata odraditi i tu se pojavila trka za kvadratima", rekao je Dražen.
Kada nisu radili bili su na minimalcu. Cijena kvadrata pala je na 3 i pol kune. Danas je osam. Velikim štrajkom 2013. pokušali su izboriti kolektivne ugovore i povećanje plaća.
Djelomično su uspjeli, no ne za dugo. Cijene su se dizale i padale da bi se posljednjih nekoliko godina situacija stabilizirala. Rok za razminiranje 2019. je probijen i pomaknut na 2026. Zatalasalo je još jednom lani kada je najavljeno da će hrvatski centar za razminiranje biti pripojen MUP-u.
Sindikati se sada boje da će doći do zastoja u provedbi natječaja. Pirotehničari koji rade za privatne tvrtke i dalje nemaju kolektivne ugovore.
"Novca za razminiranje nikad nije bilo više"
"Svi podaci za sada pokazuju da bi moglo. Iako opet će biti problem s isplatom plaća i opet se vraćamo na priču 3, 4, 5 kn po kvadratu. MUP je velika troma organizacija. I upravo zbog toga što je troma traži se ne znam koliko dozvola za dokument koji treba potpisati", rekao je Dražen.
Novca za razminiranje nikad nije bilo više, tvrde. 40 posto povlači se iz europskih fondova.
"Ima posla za sve, barata se sa 650 pirotehničara i 40 aktivnih tvrtki. Imamo pedesetak aktivnih strojeva za razminiranje polovica je uvijek aktivna. Minski sumnjiv prostor se sada sveo na visoke obronke naših planina. Moramo čekati kraj godine da vidimo jel ovo imalo smisla", rekao je Nikša.
Do sada je razminirano 615 kvadratnih kilometara. Pod minama je još 355. Službeni zapisnici broje oko 30 000 preostalih mina. Najkritičnija je Ličko-senjska županija, Sisačko-moslavačka i Osječko-baranjska. Ove godine plan je razminirati 39 kvadratnih kilometara.
Danijel i Miroslav za koji dan sele na novi teren. U Nemetin kraj Osijeka.
"Nekad smo sedam do deset dana na terenu, ovisi prilagođavamo se vremenu. Odradimo radno vrijeme i možemo se odmarati. Svatko ima nešto svoje. Netko šeta, netko ode u kino, netko u birtiju", rekao je Miroslav.
Procedura kod izlaska iz minskog polja uvijek je ista
No, što god radili, procedura kod izlaska iz minskog polja uvijek je ista.
"Svaki dan se javljam nakon posla, gotov sam", rekao je Miroslav.
"Čim sam izađem van, uzimam telefon i nazovem i kažem: 'Ćao gotovo je'", rekao je Danijel.
I tek tada je svima srce na mjestu. Do sljedećeg dana kada priča počinje ispočetka.