Kada su s investitorom Mijom Mišićem davne 1998. sklopili ugovor o prodaji zemljišta u zamjenu za dva lokala i stan u budućoj zgradi, pokojnim roditeljima Marijana Tetkića iz Županje to se činilo kao dobar posao.
Štoviše, ugovorili su i da u slučaju da zgrada ima kat više dobiju i stan više.
No, unatoč tome zgrada sve do 2008. nije imala građevinsku i uporabnu dozvolu, do danas nije etažirana i Tetkić nikako ne može do ugovorenog dodatnog stana.
Ne može ni do odštete iako ima pravomoćnu presudu o ovrsi investitora.
Razlog, u bespućima hrvatskog pravosuđa našli su se i ostali stanari u zgradi koji ili se tuže međusobno ili također tuže investitora te nadzornog inženjera.
Stan koji su njegovi roditelji trebali dobiti nakon što prodali zemlju investitoru za gradnju zgrade, Marijan Tetkić iz Županje može samo gledati.
“U drugoj varijanti na kupoprodajnom ugovoru stoji da mojim roditeljim, uz navedeno, u potrovlju pripada garsonijera od 20 do 25 kvadrata”, kazao je Marijan Tetkić, Županja.
Međutim stvari su se zakomplicirale već na početku jer Mišić nije gradio u skladu s građevinskom dozvolom.
“On je odmah u početku krivo gradio zgradu za koju nije imao dokumentaciju već je napravio prizemlje, dva kata i potkrovlje. Zgrada nije imala građevinsku ni uporabnu dozvolu sve do 2008. godine”, rekao je Marijan.
“On je zgradu gradio i uz to izgradio probleme koje ste čuli da je reko moj suprug. Sve je to išlo dosta čudno i bez ikakvog objašnjenja”, kazala je Borka Tektić, Županja.
To potvrđuju i rezultati inspekcijskog nadzora tadašnjeg ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Njihov inspektor je čak tri puta zaustavljao daljnu gradnju. Dva puta 2002. i jednom 2003.
“Zahtjev za uporabnu dozvolu nije podnesen. Prilikom gradnje došlo je do odstupanja od odobrenih projekata. U prizemlju je napravljen jedan lokal više i promjenjen raspored WC-a. Na prvom katu je umjesto 3 izgrađeno 4 stana. Izmjenjen je izgled krovišta. Postavljena su tri krovna prozora”, piše u riješenju Građevinske inspekcije.
Prilikom zadnjeg posjeta inspekcije Mišiću je naređeno uklanjanje određenih dijelova na zgradi kako bi bila u skladu s izdanom građevinskom dozvolom, ali to se nije dogodilo. Štoviše prodaja stanova pocela je i prije prvog posjeta inspekcije.
“Upozoravao sam trenutne stanare, koji su kupili stanove, da će imati problema. Jer zgrada nije etažirana i neće moći svoje vlasništvo upisati u zemljišne knjige. Također sam tražio da mi jedan stanar oslobodi jedan dio, odnosno stan sa zapadne strane, točno piše koji je. Međutim ni do dana današnjega taj gospodin neće da mi ustupi”, ispričao je Marijan.
Za to vrijeme Marijanovi roditelji su umrli pa je briga za utjerivanje obećanog, ovjerenog i potpisanog pala na njega. Investitor je ispoštovao dio oko lokala i stana na prvom katu koje su dobili njegova braća, ali od garosnijere nije bilo ništa.
“Pojavili su se i vlasnici stanova, koji su kupili stanove. No, međutim pošto je u međuvremnu umro moj svekar pa svekrva tek je tada izašlo na vidjelio da Mišić Mijo nije ispoštovao kupoprodajni ugovor i jednostavno taj stambeni prostor koji im je trebao dati, točnije, garsonijera u potkrovlju na zapadnoj strani on nije ni izgradio u tom obliku nego potupno drugačije”, rekla je Borka.
Marijan je stoga 2007. tužio Miju Mišića.
“Na općinskom sudu u Županji dobio sam presudu u svoju korist, gdje mi je određeno da mi se isplati vrijednost te garsonijere koja je trebala pripadati meni. U vrednosti od 115 tisuća kuna i sudski troškovi”, kazao je Marijan.
Odštetu mu Mišić nikada nije isplatio, a u međuvremenu su pokrenuti i drugi sudski procesi vezani za zgradu i vlasništvo. Ono na što je Marijan upozoravao se i na kraju dogodilo.
“Stanari su bez mog znanja pokupovali stanove u toj zgradi i kad su čuli da sam podigao tužbu protiv Mije Mišića onda su oni također podigli tužbe protiv njega, njegove supruge i njegovog brata, ali i protiv mene i moga brata”, rekao je Marijan.
On je pak tužio obitelj koja je od Mišića kupila stan broj 15 koji je prvotno trebao biti garsonijera za Tetkiće. Pa je ta obitelj zajedno s još jednim susjedom tužila Tetkića. A da stan koji je trebao dobiti uopće nije napravljen kao garsonijera i da u njemu netko živi Marijan je, tvrdi, saznao tek 2008. nakon što je pokrenuo sudski postupak.
Marijan nam je pokazao stan koji je umjesto garsonjere koja je obećana njegovima roditeljima napravljen stan od 56 kvadrata, stan koji se koristi za iznajmljivanje. Tetkići ne znaju tko trenutno živi u njemu.
Na temelju čega i kako su kupili stanove u zgradi bez uporabne dozvole koja nikad nije etažirana, odnosno ne zna se tko ima što u vlasništvu, pitali smo ostale stanare. No nitko nije želio stati pred kameru. Obitelj koja zivi u stanu tvrdi, i mi smo prevareni. A da stvar ljude još bolja, tvrde, Mišić im je dužan dva stana.
Dodaje kako je pogreška krenula od lošeg nadzora, a sud je kasnije sve samo dodatno zakomplicirao. Niječe da ima nevažeći kupoprodajni ugovor i tvrdi da je u trenutku kupovine, 2004. zgrada imala sve dozvole. No to nije točno jer je uporabna dozvola dobivena tek nakon promjene prostornog plana 2008.
Marijan tvrdi da bi se sve moglo riješiti u jedan dan, kada bi se svi stanari okupili i složili oko podjele vlasništva. No to nije tako lako jer su neki stanovi već iznajmljeni, neki pod ovrhama - jedan stan ovršuje i ministarstvo financija, neki su pod hipotekama, a neki stanari su u međuvremenu i umrli. Drugi čak duguju i Mišiću za stanove.
“Kako je moguće da oni iznajmljuju te stanove ako to uopće nije etažirano? Eto, to i ja Vas pitam ako mi netko može dati odgovor”, kazao je Marijan.
Stoga smo kontaktirali još jednog stanara. On tvrdi kako su svi u istim problemima te da su svi umještani i da nitko od stanara nije čist. Tražili su pomoć od suda koji im je savjetovao da se se pokušaju međusobno dogovoriti, no kaže, to nije moguće.
Kako Marijanu Mišić nije platio dosuđenu odštetu, na kraju je zatražio ovrhu nad stanom koji je bio u posjedu investitorove sestre za vrijednost vlasništva, što mu je i dosuđeno. Međutim iako je platio ovršitelja kako je to tražio sud, tu je sve stalo. Naime ovršitelj je pola godine nakon presude sudu poslao dopis da više nema licencu. Što je bilo poslije Marijan ne zna.
“Do dana današnjeg dana nisam dobio ni novčanu naknadu, niti koristim taj dio koji mi je trebao pripast”, kazao je Marijan.
U studenome 2016. Vrhovni sud je pak odbacio mogućnost revizije presude stanara protiv Mišića i Tetkića te razvrgnuo niz kupoprodajnih ugovora sklopljenih dok je zgrada građena. Trakavica je možda mogla biti riješena tada da godinu prije, Vladimir Crnov, koji je radio nadzor na zgradi za Mišića, nije podnio zahtijev za ovrhom nad zgradom, ali i razvrgnuće suvlasničke zajednice. Crnov kojeg stanari krive da je Mišića nagovorio na gradnju kata više, bivši je dugogodišnji HDZ-ov načelnik Gunje.
“I taj Crnov, on je bez dozvole išao radititi još jedan kat. I na kraju mu je on utjerao i stavio ovrhu. Da nije toga bilo, to bi išlo dalje”, rekao je jedan od stanara skrivenog identiteta.
U nastavku tog procesa 20. prosinca lani je održano i ročište, i to u samoj zgradi.
“I dogovoreno je tko je sve u posjedu stanova, što je čije, di je zajednički prostor, i svako netka izvrši svoje obveze”, kazao je jedan od stanara skrivenog identiteta.
Kako je dio stanara imao primjedbe taj postupak trenutačno stoji na sudu i čeka se sljedeće ročište. A dok se stanari mođusobno tuže i prepucavaju investitor Mijo Mišić i njegova krivica kao da su iz cijele priče nestali. Marijan tvrdi da je od početka spora odbijao bilo kakvu komunikaciju s njim.
“On neće da čuje. Ne, ma nema šanse da pričam s njim uopće. Samo se okrene i kaže da nema ništa sa mnom, tako se ponašao i na sudu u Županji”, ispričao je Marijan.
Neki kažu da je navodno u Crikvenici gdje ima nekoliko nekretnina, ali nikome nije jasno od čega živi. Njegov obrt za Građevinske radove, trgovinu i usluge “Mišić” mu je ugašen još 2012., ali njegovo ime stoji na listi poreznih dužnika s dugom od 228 tisuća kuna. Mi smo ga probali pronaći na dvije zagrebačke adrese. Na prvoj je navodno njegova žena. No nitko nam nije otvorio vrata.
Stoga smo otišli do lokacije na kojoj je njegova sestra. No ni tu ga nismo pronašli. Mišića smo probali dobiti barem na telefon, ali ni to nije bilo moguće.
Mira zato nemaju Tetkići, pogotovo zato jer je stan bio namijenjen njihovoj kćeri.
“Trenutno je otišla na mjesec dana raditi u ugostiteljstvu da bi se prehranila dijete koje je prva godina studija, a mi imamo male mirovine, ja 1500 kuna, a muž 1600 i naravno da moramo sudjelovati da se to dijete školuje i izađe na svoj put, jer nažalost nemaju ništa. Život bi im bio puno lakši da imaju na korištenje stan”, rekla je Borka Tetkić.
Tetkići su nakon 12 godina povlačenja po sudovima već umorni od svega i pitaju se hoće li ikada dočekati da dobiju ugovoreno.
“Umorni smo više od svega, za sudske troškove smo potrošili oko 110 tisuća kuna. Nemamo više novaca za ići dalje”, kazao je Marijan
Budući da je sud naredio Mišiću da Marijanu za garsonijeru mora isplatiti tek 116 tisuća kuna s kamatama, a da stan ne može dobiti, budući da isti nikad nije sagrađen, odnosno uklopljen je u drugi, na kraju ispada da se Tetkićima nije niti isplatilo ići na sud. A nakon 12 godina i dalje ne znaju hoće li i kada uopće dobiti i taj dosuđeni iznos.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
