Posljednih dana srca puca od prizora vode koja odnosti živote i imovinu. Ali, odnijela je i granice. U ovoj priči konačno nije važno tko je Hrvat, tko Bošnjak a tko Srbin. Važan je čovjek.
"Ja mislim da je to normalno, da je to nešto što svaki čovjek
zapravo u sebi nosi, samo je pitanje trenutka kad će pokazati",
kaže jedna Zagrepčanka.
"Tipična pojava koja se događa u svim slučajevima u kojima dolazi
do teških tragedija i do patnje drugih ljudi, kojima oni koji
imaju više, mogu sigurno pomoći. I mogli smo primijetiti da ne
samo da se skupljaju stvari, nego da i potpuno nepoznati ljudi
primaju druge nepoznate ljude, naseljavaju ih u svoje kuće", kaže
sociolog Ognjen Čaldarović.
Pomoć se prikuplja u svim hrvatskim gradovima, na fakultetima, u
prostorijama Crvenog križa i brojnim drugim mjestima. Košare za
donacije postavljene su i u SPAR supermarketima te INTERSPAR
hipermarketima. Za svaki kupljeni proizvod namijenjen za pomoć,
Spar dodaje još jedan. Također, u Slavoniju je već poslana veća
količina proizvoda. Prikupljanje pomoći trenutno je najvažnija
misija i studentima zagrebačkog filozofskog fakulteta.
"Sad bi stvari trebale ići za Županju i za istok, ali mi bismo
uistinu željeli da stvari pređu i granice. Iako granica sada nema
i to je zapravo najveća sreća, ali uistinu sada pokušavamo
stupiti u kontakt s Crvenim križem kako bi uistinu stvari prešle
granicu i kako bismo uistinu pomogli što većem broju ljudi", kaže
studentica Marija Dulj.
"Nacionalnost se ne vidi i nisu narodi krivi za neke stvari, nego
su krivi lideri koji su odveli predstavnike pojedinih naroda u
nekim krivim smjerovima", kaže sociolog Čaldarović.
Svi koji žele pomoći mogu donijeti hranu za bebe, pelene,
konzerviranu hranu, higijenske potrepštine, deke, odjeću,
alat.
"Donijela sam svoju robu šta sam imala viška, što nisam nosila,
što mi nije baš toliko potrebno. Nekakve trenirke, hlače, majice
dugih rukava i konzerve neke što sam imala doma", kaže studentica
Ružica Kovač.
"Nisam mogla samo sjediti doma i onda sam jednostavno došla tu na
faks i donijela sam nešto sitno hrane, odjeće, deka i higijenskih
potrepština", kaže studentica Lana
Brezak.
Cijela se zemlja uključila bez razmišljanja. Slike poplavljenih
područja ne mogu, kažu, izbaciti iz glave. Pomoći će koliko god
mogu.
Slavonci koji trenutno nisu u rodnom kraju posebno su uznemireni.
Draže bi im, kažu, bilo da su tamo, da mogu nešto konkretno
učiniti. A posebno su zahvalni svima koji su pomogli.
A pomoć trebaju i životinje, za koje nema mjesta u čamcima za
spašavanje. Ipak, ljudi ne ostavljaju svoje ljubimce. Pomoć za
njih prikupljat će se, među ostalim, sutra od 17 do 20 sati u
uzagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, Centru za kulturu i
obrazovanje u Gajnicama, na okretištu tramvaja u Dubravi i u
dućanu zdrave hrane na Vrbiku.
Ovo je priča u kojoj čovjek čovjeku nije vuk niti pas mački
neprijatelj. Priča o katastrofi protiv koje se može boriti
samo dobrotom. Priča o muci u kojoj se poznaju junaci i u kojoj
postoji samo jedno opredjeljenje-biti čovjek.