Klimatske promjene, globalno zatopljenje, sve manje pitke vode, otapanje leda... Sve su to problemi koji bi mogli dovesti do totalno uništenja planeta i nestanka ljudske rase, no pojavio se još jedan - znanstvenici upozoravaju kako bi nestanak jednog od ključnih minerala mogao biti i fatalniji po čovječanstvo od gore navedenih stvari, budući da bi se mogao dogoditi ubrzo i imati teške posljedice.
Radi se fosforu, središnjem građevnom materijalu svih živih bića čije svjetske rezerve nestaju, a on sam nije obnovljiv, prenosi Express.
Nekoliko rudnika opskrbljuje čitav planet
Znanstvenici sada pokušavaju dokučiti kada će se to dogoditi. Na svijetu je ostalo tek nekoliko rudnika fosfora koji tim mineralnom opskrbljuju cijeli planet.
Da bi se dobila ova vrijedna sirovina, potrebno je fosfor prvo ekstrahirati iz njegovog koncentriranog oblika. Opskrba stiže gotovo isključivo iz rudnika u Marou, dok se puno manje količine nalaze u rudnicima u Kini, SAD-u, Jordanu i Južnoj Africi. Većina rudnika u Maroku nalazi se u zapadnoj Sahari, bivšoj koloniji Španjolske koju je Maroko aneksirao 1975.
Približavamo se vrhuncu
To što većina fosfora stiže s jedne lokacije predstavlja velik problem, prvenstveno zato jer znanstvenici upozoravaju kako se približavamo "vrhuncu fosfora", odnosno točci u kojoj potražnja počinje premašivati ponudu, a poljoprivrednici ne mogu nastaviti pružati trenutne prinose.
U najgorem slučaju rezerve fosfora bit će posve iscrpljene u roku od 35 godina. Znanstvenici ovu krizu uspoređuju s Hubbertovim vrhuncem ili Peak Oilom. Razlika je u činjenici da sa naftu postoji, dok za fosfor ne postoji alternativno rješenje, piše časopis Nature.
Fosfor je ključan sastojak gnojiva za biljke, a upravo su velike količine gnojiva omogućile porast stanovništva u posljednjih nekoliko desetljeća, ali i blagostanje u industrijskim zemljama. Poljoprivrednici diljem svijeta zahvaljujući fosfatnom gnojivu uzgojili su urod potreban za prehranu čak osam milijardi ljudi.
Fosfor se seli van dosega ljudi
No, postoji jedna zanimljivost. Naime, fosfor zapravo ne nestaje, već se seli van dosega ljudi. Primljeno anorgansko fosfatno gnojivo vrlo je pokretno i propušta se u vodotoke, a raspršuje se i u konačnici ispire u ocean gdje se taloži kao kalcijev fosfat ili ga preuzima morski organizam koji se na kraju taloži na dnu oceana kada umre, što za ljude kojima fosfor treba ne znači baš ništa, prenosi Express.
Da stvari budu gore, čak i fosfor koji koristimo u velikoj mjeri gubimo. Od ukupne količine izvađene iz rudnika, tek petina dospijeva u hranu koju jedemo.
Fosfat se pretvara i u stanične spojeve, stvarajući organski vezan fosfor, poput fosfolipida i fitata. Nakon smrti organizma ti organski fosforni spojevi trebaju s vratiti u fosfatni oblik. Koliko je fosfor organski vezan u tlu ovisi o broju i aktivnosti organizama koji to mogu učiniti.
Poljoprivredna tla obično su bogata anorganskim fosforom, dok u šumamama i pašnjacima, u neometanom ekosustavu, prevladava organski vezan fosfor. Ipak, poljoprivredno zemljište je često iscrpljeno od fosfora tijekom žetve i oranja, a zbog toga je nužno dodati gnojivo koje sadrži fosfate kako bi tlo ostalo plodno.
Rješenje leži u nekoliko mjera
Znanstvenici tvrde kako se rješenje krize fosfora može dostići kroz nekoliko jednostavnih mjera. Prva jest da čovječanstvo smanji prehranu mesom, budući da se velike količine koriste za uzgoj stoke. Osim toga, trebalo bi ulagati u tehnologije izvlačenja fosfora iz kanalizacije.
Najteža posljedice nestanka fosfora definitivno će biti porast cijene gnojiva koji neće utjecati samo na poljoprivrednike. Drastično će poskupjeti proizvodnja žita te će velika većina hrane postati luksuz, prenosi Express.
