arti-201006270001006Najgore je, vjerojatno, bilo u Argentini 1978. godine. Vojna hunta je bila na vlasti, a već je prije početka nekoliko zemalja počelo imati osjećaj kako je moguć samo jedan pobjednik. Što je potpomognuto najavom kako će Argentina sve svoje utakmice igrati po noći, nakon što sazna rezultate ostalih i koji će njima rezultat biti potreban za prolaz dalje. Prvi krug je uspješno odrađen, a u drugom joj je u zadnjem kolu trebala pobjeda nad Peruom s najmanje 4 gola razlike kako bi se našla na prvom mjestu i igrala u finalu. U prvom krugu su Peruanci bili prvi u grupi ispred Nizozemske pa je postalo sumnjivo kada su glatko izgubili sa šest komada u mreži. Ništa nije dokazano, iako su optužbe nastavljene godinama nakon toga. Osim što im je prijetila argentinska vojska, Peruancima je navodno ponuđeno 50.000 dolara po glavi ne bi li pustili utakmicu. Povrh toga, peruanski golman Ramón Quiroga je bio rođen u Argentini.
Dobro, za to nije bilo dokaza, ali 1982. nije bilo puno načina za tumačenje nakon što su Zapadna Njemačka i Austrija odigrale najciničniju utakmicu svih vremena prema kojoj je nedavna utakmica Španjolske i Čilea oličenje fair playa. Iako je dan ranije Alžir pobijedio Čile, rezultat od 1-0 za Zapadnu Njemačku bi obje repke poslao dalje. Tekma je počela u luđačkom ritmu dok su Švabe jurišale na gol Austrijanaca. Nakon 10 minuta Horst Hrubesch je zabio gola, a onda je sve stalo. Momčadi su sljedećih 80 minuta besciljno dodavale lopte, zbog čega su gledatelji bijesno uzvikivali ime Alžira, mahalo se novčanicama, a jedan je njemački navijač snimljen kako s gađenjem pali njemačku zastavu. Alžirci su se bunili, ali FIFA ih je ignorirala. Njemački je trener samo ustvrdio kako je morao biti oprezan u toj utakmici.
Ponekad pritisak na utakmicama bude toliko velik da se igrači počnu iskaljivati jedni na drugima. Portugal se u drugoj rundi SP 2006. susreo s Nizozemskom. To se u novijoj povijesti nogometa istaknulo više kao tučnjava u birtiji nego kao nogometna utakmica. Podijeljen je rekordan broj od 16 žutih i 4 crvena kartona na jednoj utakmici Svjetskog prvenstva. Portugalci su pobijedili dalekometnim pogotkom Manichea, ali to vjerojatno nitko više na pamti. Ostaje u sjećanju kako je obrambena linija Nizozemske dočekivala Cristiana Ronalda, Boulahrouzovo uvaljivanje lakta svakome tko je došao u domet, a čak se i pristojni Luis Figo odvažio na udarac glavom. U glavu Marka van Bommela.
No to čak nije bila niti najgora tučnjava na svjetskim prvenstvima. Najgora je bila slavna 'Bitka za Santiago' 1962. Domaćin Čile je poludio zbog nekih tekstova u talijanskim novinama u potresu koji je poharao zemlju i bilo je sigurno da će susret reprezentacija tih dviju zemalja proći burno. I tako je i bilo. Nakon samo 12 minuta talijanski igrač Giorgio Ferrini je dobio crveni karton i policija ga je morala odvući s terena. Onda je osatlo još gore, sljedeći je izbačen Mario David nakon što je šutnuo glavu Čileanca Leonela Sancheza umjesto lopte. Sanchezu se to, razumljivo, nije svidjelo pa se ustao i onda nokautirao Humberta Maschia i razbio mu nos. Na kraju je završilo 2-0 za Čile, ali je policija morala intervenirati na terenu još tri puta. Komentator BBC-a David Coleman je susret opisao kao 'najgluplju, najstrašniju, najodvratniju i najsramotniju nogometnu predstavu, vjerojatno, u povijesti igre'.
Nizozemci su debelo uključeni u povijest Južnoafričke Republike. Dva Burska rata su vođena između potomaka većinom nizozemskih doseljenika koji su željeli zadržati autonomiju i britanske vojske krajem 19. i početkom 20. stoljeća tijekom kojeg su izumljene i takve civilizacijske tekovine poput gerilskog ratovanja (Buri) i koncentracijskog logora (Britanci). Ti događaji su kasnije doveli i do uspostave Južnoafričke Republike kakvu danas poznajemo, a treba napomenuti da je 'apartheid' nizozemska riječ. Odnosno, afrikaanska, ali to vam dođe na isto, s obzirom da je 95% tih jezika isto. Ovo nema nikakve veze s nogometom, ali nemojte se čuditi ako zvuk vuvuzela na ovoj utakmici bude otrovniji. Slovaci bi stoga mogli naići na nenadanu podršku s tribina. Koja se neće čuti od vuvuzela, ali bi im moglo biti toplo oko srca dok pokušavaju napraviti svoj drugi veliki pothvat za redom nakon što su sprašili Italiju 3-2. Kaka, Robinho i Elano su nazad u momčadi i sada je gotovo sve u ovom meču na strani Brazila. Čile, s druge strane ima zašto biti ponosan i očekivati nemoguće. Igraju uzbudljiv i lijep za gledati nogomet. Igraju za svoju domovinu koja je u veljači poharana jakim potresom koji je ubio skoro 500 ljudi, oštetio pola milijuna domova i napravio opću štetu na zgradama i infrastrukturi. Bio je to sedmi najjači potres ikada izmjeren s 8.8 stupnjeva Richterove ljestvice. Najjači potres ikada izmjeren je bio također u Čileu. Dvije godine prije nego li se trebalo održati Svejtsko prvenstvo u Čileu 1962. zemlja je opustošena potresom jačine 9.5 Richterove ljestvice. No, stadioni i ostala infrastruktura je izgrađena u rekordnom roku i sve je počelo na vrijeme. No, poginulo je skoro 6.000 ljudi, a šteta se procjenjuje na skoro 6 milijardi sadašnjih dolara.
