Stjepanu je 16 godina. Prije 14 dijagnosticiran mu je autizam. Od tada živi u svom svijetu. Ne može govoriti, ali zato pjeva. Zna riječi nekoliko tisuća pjesama kojima katkad šalje poruke.
Zna Stjepan još mnogo toga. Svira klavir, ne treba mu kalkulator da bi računao logaritme. No, bez majke ne može.
"To je misija - kako preživjeti svaki dan i kako od 0-24 osigurati skrb za dijete koje je stopostotni invalid i ovisi o tuđoj njezi", kaže Stjepanova majka Gordana Aljinović.
Revolucija se dogodila, kaže Stjepanova majka, kada je dobio asistenta u školi. No asistenata nema dovoljno. To je samo jedan od mnogih problema kojih je koliko i balona kojima su na Markovu trgu obilježili svoj dan.
"Najveći su problem roditelji mlade djece koji traže gdje i kamo da se obrate. Trebaju definirati što se događa s njihovim djetetom, a onda ne znaju tko će im pružiti podršku. Roditelji su očajni, jer nema dovoljno struke ni u glavnim gradovima, a kamoli diljem Hrvatske", izjavila je predsjednica Udruge za autizam Lidija Penko.
Problem je i s odraslima o kojima se brinu tek udruge.
"Dobili smo uporabnu dozvolu za Centar za autizam u Splitu, što znači da ćemo ga brzo i otvoriti. Odobrili smo i zapošljavanje novih ljudi i uvrstili stručnjake koji rade s djecom autistima u sustav za socijalnu skrb", tvrdi ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić.
Za državu su autisti još nevidljivi, poručuju iz udruga. U registru ih je tek 1300, a zapravo ih ima 8000, možda i više.
"Večeras ćemo osvijetliti zgradu Vlade da pošaljemo poruku kako je Vlada prepoznala ovaj problem i aktivno se uključila u osvještavanje, kako ljudi, tako i djelatnika koji se time bave", kaže Sanja Musić Milanović iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
No, samo to nije dovoljno. Zdravstveni, socijalni i obrazovni sustav treba ih pratiti od početka do kraja života.
