Teorija "Zero to Three" bila je povodom ambicioznog projekta edukacije beba što ga je pokrenuo Zell Miller, guverner države Georgia. Moto projekta je bio: "Svakoj majci pri izlasku iz rodilišta treba pokloniti jedan CD s klasičnom glazbom." Teorija se s vremenom razvijala, pa je slijedilo učenje stranih jezika putem kaseta, tečajevi plivanja, trčanja, pa čak i uređenje prostora posterima vrhunskih majstora. Sve to s ciljem da se malim bebama olakša učenje u poodmakloj dobi.
I tko zna kako bi sve to završilo da projekt nije prekinut zbog žestokih rasprava i protivljenja stručnjaka.
John Bruer, odgojni sociolog čak je objavio i knjigu pod naslovom "Mit o prve tri godine" u kojoj pobija gore navedenu teoriju. Bruer ističe da o razvoju mozga malih beba još nema relevantnih rezultata.
Zanimljiv je i podatak koji je objavio časopis ?Psychological Science? o nevažećem utjecaju glazbe na mozak čovjeka, tzv. Mozart efektu. Prema istraživanju provedenom 1993. godine na svučilištu u Illinoisu učenici su nakon seanse slušanja klasične glazbe pokazali mnogo bolje rezultate nego učenici koji nisu slušali takvu vrst glazbe. Isti eksperiment ponovljen je i 1999. godine, ali s razočaravajućim rezultatima prema kojima je zaključeno da muzika uopće ne utječe na intelekt.
Nakon mnogih rasprava upitne su postale i uobičajene igračke u vrtićima koje spadaju u tzv. extra simulaciju, ne računajući pri tome hladne medije primijenjene u američkom projektu kao što su televizor, video i audio kasete.
Bruner je zaključio da ?šopanje? beba novim informacijama može mališanima donijeti više štete no koristi te da su za zdrav razvoj djeteta važnije nježne uspavanke, ljubav i briga roditelja.
