RAZLIČITOSTI U LIJEPOJ NAŠOJ /

Oni najbolje znaju kako je to biti drukčiji u Hrvatskoj

Kako je biti drukčiji u Hrvatskoj? To su se na svojoj koži već uvjerili mnogi. A naša Marija Pajić istražila je je li baš boja kože Ahmedu, Manuelu i Ati ikada stvarala probleme?

12.3.2014.
17:59
VOYO logo

Sudanac AhmedAbdelRahim u Hrvatsku se doselio za vrijeme Jugoslavije, i to stopama svojih stričeva koji su u Zagreb došli zaslužiti diplomu! No, javnost ga nije upoznala kao inženjera građevine već kao Antimona iz Večernje škole!

"Kad smo imali afričke dane studenata sam zabavljao ljude i tako je krenulo", kaže nam popularni komičar.

Biti drukčiji u Lijepoj našoj nije jednostavno! Srećom, nikad nije doživio nikakve neugodnosti, iako je svjestan da predrasude i dalje postoje.

"I ako sam osjetio ignorirao sam to. Ako nekome kažeš - crnac - pa jesam crnac", govori Antimon.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, neobičnih situacija je ipak bilo...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Drugačiji si, normalno da te gledaju. Ja se sjećam u tramvaju jedno malo dijete krene meni po ruci i gleda je li joj ostalo boje", prisjeća se Ahmed.

Za razliku od Antimona, Ato se rodio u Zagrebu! I to zahvaljujući svome ocu koji je odlučio studirati medicinu u Zagrebu umjesto u Gani. Kao i sve bajke, i on se zaljubio i ostao.

"Tata kad je završio s medicinom, upoznao je neke ljude iz Jajca koji su ga doveli tamo. Tako da je on odlučio otići i živjeti u Jajcu", objašnjava Ato.

I tako je kucnuo čas da se cijela obitelj Kwamina preseli u Jajce! Štoviše, Atin otac postao je veleposlanik BIH u Japanu!

"Okolina iako je mala, odlično me prihvatila i mog tatu s tim da vjerujem da je bilo nekih smješnih situacija s obzirom da je Jajce mala sredina", kaže ovaj novinar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mala sredina nije podbacila, no zato velika je!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Negdje 2000. godine sam zajedno s djevojkom i još jednim tamnoputim prijateljem čekao tramvaj kod Cibone. Ušli smo, a za nama je ušlo šest skinheadsa. Kod Vjesnika smo izašli i onda su nas napali. Međutim, mi smo bili brži od njih pa nekih većih posljedica nije bilo", opisuje Ato.

Negativnih susreta nije imao ManuelKante, koji je u Hrvatsku došao prije šest godina igrati nogomet. U međuvremenu se zaljubio u Hrvaticu i rodni Pariz zamjenio hrvatskom metropolom.

Nikada nije bilo ružnih pogleda. Većinom mi se smješkaju i pozdravljaju me", kaže Manuel.

Za razliku od užurbane francuske prijestolnice, Zagreb mu više leži! A i lijepe Hrvatice nisu na odmet! 

O hrvatskom nogometu Manu ne zna previše, no s poznavanjem reprezentacije je itekako na - ti!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Sviđa mi se nekoliko igrača. Modrić je odličan igrač, kao i DarijoSrna. Ćorluka također", izjavio je.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Upravo su sportaši ti koji su otvorili vrata Hrvatske prema svijetu i samim time ovim ljudima olakšali život u nešto manjoj sredini! Biti bijelac, vjernik i heteroseksualac u Lijepo našoj više nije obaveza, već izbor!

fnc 22
USKORO
VOYO logo
Još iz rubrike
Image
'LIBERATION DAY' /

U kakvom smo se to svijetu probudili i tko će patiti zbog Trumpovih carina?