Samohrana majka N. B. u ljeto 2007., dok je živjela u Novskoj i radila u svom knjigovodstvenom servisu, odlučila je u Zagrebu kupiti stan za sina, koji se tada upisao u sportsku gimnaziju. Stan u Španskom prodavao se preko tvrtke koja je bila ugovorno vezana sa Splitskom bankom. Za stan je dala svu ušteđevinu od 52.000 eura te je još digla kredit od 90.600 CHF. Početna rata joj je bila 2.800 kn, a sada je oko 4.000 kn. Priznala je i da nije uredan platiša kredita i da su joj nudili kredit i u eurima i francima, ali:
"Nisam po kredit išla k lihvaru, nego u banku koja mi je bila pojam sigurnosti i u koju sam imala golemo povjerenje. Da mi je banka dala ugovor na kineskom, ja bih ga potpisala. Ne sjećam se upozorenja Rohatinskog, ali ako je smatrao da je za franak veći rizik, trebao je donijeti zakonski akt. Kao što je sad iz trgovina povučeno neispravno mlijeko, a nije sve ostalo samo na upozorenju građanima da ne kupuju to mlijeko", svjedočila je Bjelajac.
Rata od 2.784 porasla na 4.663 kuna
Odvjetnica Splitske banke prigovorila je istinitosti njezina iskaza. Kad ju je upitala što je očekivala od banke kad je ugovorila kredit s promjenjivom kamatom i valutnom klauzulom, svjedokinja je rekla da nije očekivala da banka prodaje proizvode koji je mogu dovesti na prosjački štap.
Diplomat M. C. je stan u Španskom kupio preko Splitske banke 2007. Za kredit od 95.000 CHF-a prva rata mu je bila 2.784 kn, a od 2008. banka mu je kamatu povisila u tri navrata. Sad mu je rata za kredit 4.663 kn s kamatom od 6,8%. Tražio je, kaže, objašnjenje zbog rasta kamate, no ljubaznost osobnih bankara je utihnula.
