Mlinar, urar, obućar, staklar, vlakovođa, željeznički kondukter – to su samo neka od zanimanja koja se odnose na NKV radnike i one srednje stručne spreme za koje na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u protekle četiri godine nitko nije ni pitao. No, to nikako nisu rekorderi. Naime, posao na burzi rada najduže ipak čekaju rukovoditelji u tkanju. I to prosječno 120,5 mjeseci ili više od 10 godina! Slijede ih izrađivači donjišta obuće, s prosječnih 116 mjeseci čekanja na zaposlenje, te rukovatelji obućarskih strojeva, s prosječnih 110 mjeseci.
Traženi recepcionari
Sve manje poslu se mogu nadati rukovatelji u predenju i naknadnoj obradi tekstila, drvotokari, majstori kovinotokari, mehaničari uredskih strojeva, ručni slagari te rukovatelji u kartonaži, koji na posao u prosjeku čekaju od tri do čak osam i pol godina, piše Slobodna Dalmacija.
Za razliku od njih, konobari "nestaju" čim se pojave. Naime, oni posao najduže čekaju 2,1 mjesec. Odmah iza njih su recepcionari, koji posao čekaju 2,3 mjeseca te domaćice zrakoplova, koje se zaposle u roku od 2,4 mjeseca. A potom slijede kuhari majstori, koji na posao čekaju oko 2,5 mjeseci.
Komora dostavlja listu potreba, no nitko ne mari
Iako su mnoga od tržišno neatraktivnih strukovnih zanimanja nestala iz obrazovnog sustava ili se spojila u jedinstvena, teško se oteti dojmu da u usklađivanju obrazovnih kvota i potreba tržišta rada i dalje vlada kaos. Tako unatoč tome što Hrvatska obrtnička komora školama dostavlja broj slobodnih naučničkih mjesta kako bi pomogla u određivanju upisnih kvota, tvrde da u županijskim uredima i Ministarstvu obrazovanja unazad godinu dana ne uvažavaju njihove prijedloge.
Iz Komore ističu da se godinama najviše naučnika upisuje u zanimanja frizer, iako je HOK-ov Ceh frizera svojedobno inzistirao na smanjenju upisne kvote za ta zanimanja, a slijede kuhari, automehaničari te sve popularniji automehatroničari.
