Energetska zadruga Lug neobična je pojava u Hrvatskoj. Riječ je, naime, o socijalnoj zadruzi, a potom još i energetskoj. Kao što je rekao njezin član Milan Medić, to sve skupa znači da je po srijedi poduzeće koje dobit ne dijeli među zadrugarima, nego je u cijelosti reinvestira ili donira u lokalne zajednice po kojima posluje. Osnovna djelatnost Luga odnosi se na solarnu energiju, no toj lijepoj socijalnoj priči se ispriječila – hrvatska energetska politika.
Medić je kritički nastrojen prema domaćoj vladi, ne samo aktualnoj. Za usporedbu ističe Sloveniju, koja je od Hrvatske upola manja, i površinom i brojem stanovnika, ali ima 170 MW solarnih elektrana, dok je hrvatska planirana kvota do 2020. godine – 20 MW.
"Vrlo je teško razvijati energetsku zadrugu usmjerenu na obnovljive izvore energije u državi koja iste želi zatrti i svoju energetsku budućnost graditi na fosilnim gorivima", kaže Medić za za Deutsche Welle, dodajući da je povrh svega lani još ukinut i sustav državnih poticaja te otkupnih kvota.
Bogata zadrugarska tradicija
Njegova zadruga nije gubila vrijeme, angažirala se na proizvodima i uslugama vezanima za tehnologiju bežičnog interneta za seoske zajednice koje ne mogu računati na operatere iz klasične telefonske mreže. Posvetili su se i radu s mladima, pa je njihov primjer bio idealan za temu zadrugarskog poduzetništva u Hrvatskoj.
Danas širom svijeta zadruge okupljaju više od 800 milijuna članova; u Hrvatskoj djeluje oko tisuću takvih organizacija – najviše poljoprivrednih, zatim ribarskih, braniteljskih i drugih – s oko 20 tisuća zadrugara. Ono što je prvenstveni specifikum modela i njegova naročito privlačna kvaliteta jest demokratski odnos prema vlasništvu i prihodu, te sustav odlučivanja o poslovanju. Svi su zadrugari ravnopravni u donošenju odluka i svi načelno imaju pravo na istu zaradu.
Zadruge su humanije
"Zadruge su osobito zanimljivi ustrojstveni oblici ako ih promatramo iz motrišta ekonomske demokracije i održivog razvoja", mišljenja je Medić, koji je i član Instituta za ekonomsku demokraciju iz Zagreba.
Napominje da prednosti zadruga najviše dolaze do izražaja sad, u vrijeme teške krize i moguće skore propasti socio-ekonomskog sustava zasnovanog na dominaciji kapitala nad radom, kao i jurnjavom za profitom zasnovanim na izrabljivanju radnika i okoliša. Zadruge su pritom ipak već isprobana alternativa gdje ljudi osiguravaju trajnost radnih mjesta, humanu radnu atmosferu i prostor zajedničkog odlučivanja o ulaganju u širu zajednicu.
Nakon pretprošlog i čak prošlog desetljeća u kojem su i zadruge bile prokazivane kao mrski relikt samoupravnog socijalizma, posljednjih je godina službena politika ipak počela iznova pružati podršku takvim oblicima poslovanja. Utoliko je značajan i prijedlog novog Zakona o zadrugama koji je sredinom srpnja poslan u saborski zakonodavni postupak, premda – prema mišljenju Milana Medića – nije riječ o naročitom poboljšanju pozicija.
Medić državi zamjera birokratiziranost i nefokusiranost na bitne momente. Zakonski okvir, po njegovim riječima, niti dosad nije bio loš, ali izostaje sustavna Vladina politika koja se ne iscrpljuje samo u povremenim legislativnim gestama. Konkretno, kad se govori o institucionalnim potporama, nedostaje prilagodba fiskalne politike zadružnom sektoru, te njegovo favoriziranje u raznim državnim poslovima.
Početak nove politike?
Darko Liović, šef državne Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije (Hamag invest), upozorava da će biti potrebno uložiti još intenzivnije napore za promociju zadružnog poduzetništva, do iskorištavanja njegova punijeg potencijala.