Željko Babić iz Babine Grede (28) jedan je od brojnih koji su iz Lijepe naše zbrisali trbuhom za kruhom, piše Glas Slavonije. Diplomirao je građevinu prije tri i pol godine u Osijeku, a potom je u Županiji odradio stručno osposobljavanje za 1600 kuna mjesečno. Smatrao je da će mu to dati dodatni vjetar u leđa u pronalasku posla. I na prvu se to gotovo i ostvarilo.
Primila ga je jedna tvrtka koja je ubrzo počela raditi na gradnji sportske dvorane u njegovom mjestu. No, njegova sreća nije dugo trajala. Kad su radnici dobili plaću, na njegov račun nije stigla nikakva uplata.
"A tada sam od glavnog inženjera gradilišta saznao da uopće nisam ni prijavljen. Rekao mi je da će me prijaviti od sljedećeg mjeseca, ali za osjetno manju plaću od one koju smo dogovorili. Otišao sam kući vidljivo razočaran", ispričao je Željko koji je nakon toga prodao automobil kako bi imao nešto novca i otišao u Njemačku.
Čovjek je miran kad zna za što radi
Ondje se odmah upisao u školu za jezike, a družeći se s brojnim Hrvatima stupio u kontakt s Ivanom Lucićem koji mu je pomogao pronaći posao. Preporučio ga je u tvrtku gdje i danas radi kao laborant u ispitivanju betona i građevnog materijala. Isprva je radio na pola radnog vremena, a nakon šest mjeseci, kada je prošao prvu razinu učenja jezika, posao je dobio na puno radno vrijeme i na neodređeno.
Iako još uvijek ne radi kao inženjer, plaća mu je gotovo trostruko veća od hrvatskog prosjeka.
Danas svjestan problema smještaja, upozorava: "Ja sam imao sreću zato što sam ovdje u Njemačkoj imao nekoga svoga pa mi je bilo lakše. Ali tko misli doći ovdje živjeti i raditi, mora biti spreman na jedan potpuno novi i težak početak".
Posla, priča za Glas Slavonije, ima dosta za one koji stvarno žele zavrnuti rukave. No, dodaje da Nijemci cijene svaku sitnicu koju radnik napravi. Živi se za vikend kada se odmara. No, Željko ističe kako je čovjek miran kada zna za što radi i da će za svoj rad biti plaćen.
