Svrha takve klasifikacije, protivne stečevinama Europske unije, ubiranje je ekološkog harača tvrtkama koje uvoze optičke digitalne medije i koje se bore protiv Fonda na način da im ne daju podatke o uvezenoj robi, navodi Poslovni dnevnik.
Naime, CD-i i DVD-i u EU se tretiraju kao klasičan komunalni otpad jer se u cijelosti mogu reciklirati zbog toga što ne sadrže u sebi elektronički sklop. Takvo poimanje tih medija imalo je i hrvatsko zakonodavstvo 2007. godine, kada je napisan Pravilnik o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom. No, 2009. godine Ministarstvo, bez konzultacija sa stručnjacima i pravnicima, izražava mišljenje da se radi o EE otpadu na koji se treba plaćati namet, navodi list.
Problem je kudikamo veći ako se uzme u obzir da Fond najviše zarađuje na EE otpadu: u 2010. godini od 633,75 milijuna kuna neto dobiti, zaradili su 264,96 milijuna kuna od EE otpada, a 221 milijun kuna od gospodarenja otpadnim vozilima, dok je 75,89 milijuna kuna od otpadnih ulja, od otpadnih guma je ostvareno 54,5 milijuna kuna dobiti, a 17,4 milijuna kuna od gospodarenja otpadnim baterijama i akumulatorima.
Većina se novca, pak, troši na gospodarenje ambalažnim otpadom, koji je Fondu donio gubitak od gotovo 700 milijuna kuna!
Vezani članci:
arti-201011250158006 arti-201007120094006 arti-201011220257006 arti-201008230467006