Rebalansom proračuna od 25. rujna bilo je predviđeno da će rashodi iznositi 120,7 milijardi kuna, a izvršenje se 31. prosinca zaustavilo na brojci od 116,4 milijarde kuna, piše Slobodna Dalmacija.
Kako je došlo do takvog disbalansa u odnosu na rebalans, odgovorio je posredno i sam Boris Lalovac, ministar financija, koji je prije i nakon izbora izražavao nadu da će izborno onemogućavanje olakog potpisivanja troškova javne nabave i drugih rashoda dovesti do uštede od dvije do tri milijarde kuna, ali je rezultat bio i iznad njegova optimizma.
Pumpanje troškova
Lalovac je u javnim istupima jasno davao do znanja kako nije zadovoljan kvalitetom planiranja svojih kolega ministara, jer su znali i te kako pumpati određene rashodne stavke kako ih se ne bi optužilo da nisu dovoljno napravili za svoj resor.
Zbog takvog smanjenja rashoda i manjak središnje države pao je s predviđenih 12,6 milijardi kuna na 9,5 milijardi kuna. Naime, prihodi iznose 106,9 milijardi kuna i za 1,2 milijarde kuna (1,2 posto) su manji u odnosu na plan iz rebalansa, ali je bitno reći da su svi prihodi od poreza bili u plusu od 3,2 posto, a da su pali doprinosi za mirovinsko osiguranje za 400 milijuna kuna, kao i prihodi od imovine za više od 200 milijuna kuna.
Kada su u pitanju rashodi, najveće uštede - u odnosu na plan iz rebalansa proračuna - ostvarene su na stavci "pomoći dane u inozemstvo i unutar opće države" - skoro milijardu kuna, što uključuje oko 500 milijuna kuna na ime rashoda za sudjelovanje u zajedničkim investicijama s inozemnim financijskim institucijama i 300 milijuna kuna našeg dijela investicija u EU projektima.
Dakle, tu se, ustvari, radi o uštedama, za koje bi bilo bolje da se nisu dogodile, jer se nije uspjelo u predviđenom investiranju uz "većinsku podršku" jeftinog ili "besplatnog" novca, što bi donijelo nova radna mjesta i na produktivan način podiglo gospodarski rast.
Kretanje BDP-a
LALOVAC: “Ne ostavljam kosture u ormaru a odlazim u gospodarstvo”
Izdašan PDV
Nadalje, na stavci "ostali rashodi" ušteđeno je 720 milijuna kuna, rashodima za nabavu nefinancijske imovine, što uključuje i dio javne nabave 700 milijuna kuna, plaćama 500 milijuna kuna, materijalim rashodima 500 milijuna kuna, subvencijama 500 milijuna kuna, izdacima za dionice i udjele u glavnici 500 milijuna kuna, te kamatama 200 milijuna kuna.
Očito je kako su ministri masovno odustajali od sitnih invetarskih nabava, manjih i srednjih javnih nabava, "tekuće potrošnje", ali su "stradale" i neke subvencije i ulaganja u određene državne tvrtke, što je vidljivo iz stavke "izdaci za dionice i udjele".
Gledajući prihodnu stranu, iz rasta svih poreza u odnosu na rebalans proračuna od 3,2 posto vidljivo je da je jači gospodarski rast iznenadio i ministra financija, s time da je porez na dodanu vrijednost veći za 3,1 posto u odnosu na rebalans, ali čak za 6,3 posto u odnosu na 2014., odnosno za 2,1 milijardu kuna.
Prihod od poreza na dohodak, dio koji ide državi, veći je za čak 47 posto na godišnjoj razini i iznosio je dvije milijarde kuna, dok je prihod od poreza na dobit bio veći za 10,3 posto u odnosu na 2014. i bio je na razini od 6,2 milijarde kuna.
Nadalje, posebni porezi i trošarine veći su za 3,4 posto u odnosu na rebalans, a 8,4 posto u odnosu prema 2014., pri čemu je u odnosu na 2014. prihod od poreza na automobile bio veći 4,1 posto, alkohol 9,1 posto, pivo 6,8 posto, duhan osam posto, a zanimljivo je da je prihod od poreza na luksuzne proizvode manji za čak 90,5 posto, piše Slobodna Dalmacija.
