Izložba vina i vinarske opreme Vinistra 2011. održat će se u Poreču od 13. do 15 . svibnja. Osamnaesto izdanje međunarodne vinarske manifestacije i treće svjetsko natjecanje "Svijet malvazija", okupit će ugledne hrvatske i svjetske vinske stručnjake i vinare koji će na sajam donijeti 482 uzorka vina, od čega 219 malvazija.
S Ivicom Matoševićem, predsjednikom Vinistre, razgovarali smo o krizi i problemima s kojima se susreću hrvatski vinari, povezivanju malih i velikih proizvođača vina te o njihovom zajedničkom nastupanju na svjetskim tržištima.
Je li se osjetio efekt dosadašnje promocije na novim tržištima, na koje su hrvatski vinari plasirali svoje proizvode nakon što je u našoj zemlji u krizi znatno pala prodaja vina? Ne vide se još značajniji rezultati. Riječ je o jako korjenitim zahvatima i oni će biti vidljivi nakon nekog vremena. Ono što je lijepo je to da smo krenuli u te korake i da smo se institucionalno organizirali, da možemo strateški odraditi to što moramo. Ono što je dobro napravljeno u zadnjih godinu dana je to da je došlo do institucionalnog povezivanja malih vinara u Savez obiteljskih vinarija i on sada broji oko 1.000 malih vinara iz cijele Hrvatske. Osnovalo se i udruženje vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Ono objedinjava interese i malih i korporativnih vinara, i što je jako važno, mi samo se u startu odmah dobro 'posložili', što nije bilo jednostavno s obzirom da imamo različite interese. U prvoj godini, ja ću je nazvati prijelaznom, definirali smo program promotivnih aktivnosti.
Koji je sljedeći korak?Dogodit će se liberalizacija tržišta i mi ćemo iz vana dobivati strana vina koja će biti još jeftinija nego što su sada. Što znači, kad povučemo crtu – sigurno ćemo morati 30 posto svoga vina izvoziti kako bismo funkcionirali kako treba.
Odredili smo što nam je činiti, znamo što su prioriteti i sad nam predstoji da stvorimo model dugoročnog funkcioniranja promotivnih aktivnosti. Sigurno je da sami proizvođači vina nisu dovoljno jaki da izguraju takvu jednu kampanju. Sve zemlje u svijetu to rade zajedno – država plus mali vinari. Do kraja godine moramo naći model sufinancirana vinara i prema načelnom dogovoru vinari bi trebali sudjelovati s oko 40 posto, a država sa 60 posto.
Koliko je godišnje potrebno novca za brendiranje hrvatskih vina na svjetskim tržištima? Oko 20 milijuna kuna. U proceduru će morati ići i novi Zakon o vinu i mi ćemo upravo na tu temu ovogodišnjoj Vinistri održati okrugli stol, da vidimo koje sve aktivnosti moramo odraditi.
Kad bi zakon trebao stupiti na snagu i što bi on trebao promijeniti, odnosno što će njegova provedba značiti za proizvođače vina? Primjenjivati bi se trebao početi od 1.1. 2012. godine. Očekujemo jednu platformu koja će proizvođačima vina omogućiti da budu konkurentni, da imamo uvjete koje imaju naše kolege vani. U ovom poslu ima jako puno prepreka, koji se do neke mjere mogu prevladati entuzijazmom, ali bitno je stvoriti sustav. Svi mi imamo određeno snagu i kapacitete, ali nitko od nas nije supreman, potrebna nam je pomoć države koja treba shvatiti da je vino naš strateški proizvod.
Je li već poznato, iz kojih izvora će država osigurati novac za sufinanciranje vinara? Model koji mi gradimo nije topla voda. On je baziran na iskustvima nekih uspješnih modela koji su u Europi napravili prave korake. Primjerice, Austrija je jedna velika vinska zemlja koja se bazira na kvaliteti i što je nama još interesantnije, na kvaliteti maloga proizvođača. Mi s njima izmjenjujemo ideje, gledamo na koja tržišta idu i s kojim cijenama, gledamo koji su tu modeli sufinanciranja. Mislim da smo blizu konsenzusa, između velikih i malih vinara, da naš model bude zasnovan na austrijskom modelu.
Koja je uloga Hrvatske gospodarske komore, na koji će ona način ona pomoći hrvatskim vinarima? U zadnjih godinu i pol - dvije napravili smo nekoliko kvalitetnih prezentacija i to je bio razlog zašto u ovom trenutku jesmo pod okriljem komore. Postoji određeno znanje i poznavanje problematike unutar struktura komore koje će nam sigurno biti korisno. Iza nas je sajam u Düsseldorfu, nakon Vinistre idemo u London, čeka nas i prezentacija u New Yorku.
Jesu li mali i veliki vinari pronašli zajednički jezik oko nastupanja na stranim tržištima, kakva je promotivna strategija? "Mi moramo igrati na izvrsnost. Znači mi nećemo biti veliki igrači, ali ćemo imati odličan proizvod. I naša promotivna strategija mora biti bazirana upravo na tom načinu. U tom smislu partnerstvo između velikih i malih mora biti odlično. Za stvoriti imidž morate imati vrhunsku robu i kada idete vani na promotivne aktivnosti, onda idete s odličnim proizvodom, a kad se probijete na određenom tržištu, potom idu i veliki proizvođači s velikim velikim količinama vina. Trebamo otići na ključna mjesta, prije svega to su London, New York i Moskva – tamo dolaze svi koji stvaraju imidž svog vina u svijetu. Mi moramo biti tamo bez obzira što na tim tržištima nećemo najviše prodavati.
U odnosu na 2009., jesu li prošle godine ostvareni bolji rezultati u prodaji vina? Od 2008. smo osjećamo krizu, dotakli smo dno i još po njemu rujemo i čekamo kada ćemo se dignuti malo gore. Oko 40 posto je manja prodaja u posljednje dvije godine, kada pričamo o prodaji u hotelima i restoranima. Ukupna prodaja vina manja je nego što je bila prije. Retail segment velikih dućana i supermarketa je ostao na istoj razini, a možda je malo i napredovao – jer vi ne idete više u restoran, nego si kupite bocu vina i doma napravite večeru za društvo. Nije lako. Mi smo primorani izvoziti više, da bismo kompenzirali taj nedostatak.
Hrvatska sada uvozi sedam puta više vina nego što izvozi - 15 milijuna litara godišnje se uvozi, a 2,5 milijuna litara izvozi. Cilj hrvatskih vinara je da se te brojke izjednače. Najviše izvozimo u BiH i Njemačku, a zanimljivo je da je prosječna cijena izvezene litre hrvatskog vina duplo veća od one koju austrijski vinari ostvare na stranim tržištima.
S obzirom na 68 milijuna litara prodanog vina u Hrvatskoj u 2010., ispada da Hrvat godišnje popije 17 litara vina, ali ta je brojka zapravo puno veća. Prema procjenama 50 posto vina proizvedenog u Hrvatskoj uopće ne dođe na tržište, već se proizvede i potroši u kućanstvima, posebno u Dalmaciji, Zagorju, Međimurju, Prigorju, Moslavini i Podravini.
Vezani članci:
arti-201105110217006 arti-201105060658006 arti-201105100601006
