Andreas Panayiotou sin je ciparskih imigranata, Grka. Odrastao je u londonskom East Endu, a u školskim danima bio je i talentirani boksač. Osim sporta i boksačkih treninga, iz srednje se škole sjeća straha od profesorove prozivke da čita naglas.
"Sjećam se toga potpuno jasno. Učitelj hoda učionicom i proziva učenike. Strepim da ne prozove mene. Znojim se i nervozan sam. Prozvao je jednog učenika i okrenuo se prema meni", prisjeća se Andreas, napominjući kako će taj trenutak pamtiti cijeli život, jer je tada shvatio da ima problem. On je učio određene riječi napamet, ali nikada nije naučio tečno čitati. Sa 14 godina napustio je srednju školu, shvativši da kroz život treba ići drugim putem, piše portal profitiraj.hr.
Disleksija uzima, ali i daje…
Unatoč nedostatku obrazovanja, Andreas Panayiotou postigao je nevjerojatan poslovni uspjeh. Počeo je radeći za svoga oca, a od prve ušteđevine kupio je malo imanje, koje je polako pretvarao u stanove. Danas taj poduzetnik disleksičar posjeduje poslovno carstvo nekretnina vrijedno oko 400 milijuna funti. Živi na ogromnom imanju, putuje u 40 milijuna funti vrijednom avionu, plovi 12 milijuna funti vrijednom jahtom, a tu i tamo uskoči i u dva aviona Cesna Citation, koje također ima u svom vlasništvu.
Panayiotou vjeruje da mnoge od ovih stvari nikada ne bi imao da ne boluje od disleksije. On tvrdi kako sve što je postigao i njegova oštra disciplina proizlaze upravo iz nesposobnosti i sramote koju je doživljavao u srednjoj školi zbog neznanja čitanja. Andreas smatra kako disleksija čovjeku na jednoj strani uzme, ali na drugoj nešto i da. Njemu je dala fotografsko pamćenje.
"Ja imam fenomenalnu memoriju. Disleksija me učinila savršeno fokusiranim. Mogu vam točno reći gdje je svako odijelo u mom ormaru, svaki automobil u mojoj garaži. Mogu se sjetiti poslovnih rezultata mojih hotela koji su mi prijavljeni prije tri mjeseca" ističe Andreas.
Londonski milijunaš za Daily Mail je rekao kako je sedamdesetih, kada je on odrastao djeci, oboljeloj od disleksije bilo puno lakše nego danas, jer su danas poslovi mnogo sofisticiraniji te ih je bez čitanja nemoguće odrađivati.
"Ne želim niti jednom djetetu ono kroz što sam ja prošao", zaključuje Andreas Panayiotou.
Vezani članci:
arti-201002030504006
