Ministru se žuri: odluke vlade u ovome velikom poslu izvršne su, natječaj je otvoren do 3. studenoga, a Vrdoljak najavljuje da bi 'prvi ugovori trebali biti potpisani u proljeće 2015. godine'. Velikih dilema o utjecaju potrage za naftom na Jadran u javnosti nije ni bilo, pa se vlada nije ni morala umoriti od uvjeravanja javnosti kako opasnosti za okoliš nema. Čini se kao da vlada konsenzus o tome kako je eksploatacija nafte iz hrvatskoga Jadrana – bude li pronađena – u najboljemu nacionalnom interesu. 'Možemo biti mala Norveška!', klikće ministar Vrdoljak. 'Stotine milijuna dolara' samo čekaju da se sliju u ovu zemlju, nastavlja, pa dodaje: mogući pronalazak nafte u hrvatskome dijelu Jadrana 'povećava geostratešku važnost Hrvatske'.
Postoje, međutim, brojna neodgovorena pitanja. Jedno je svakako – što bi to bila 'geostrateška važnost Hrvatske', i što ona znači za, recimo, stanovnika Dugog otoka. Ministarstvo zaštite okoliša, primjerice, još ne može odgovoriti postoji li opasnost za okoliš, jer, kako su odgovorili, 'odgovor na to pitanje dat će struka kroz postupak procjene utjecaja za okoliš koji će biti proveden'. No taj postupak neće biti proveden za sama istraživanja – jer za njih 'nije propisana obveza provođenja postupka procjene utjecaja na okoliš', nego tek za 'fazu eksploatacije, za konkretne projekte, konkretne zahvate i polja te konkretne nositelje zahvata'. Procjenu utjecaja na okoliš moraju izraditi investitori, a hrvatske institucije trebat će procijeniti jesu li te procjene zadovoljavajuće.
Ekologe nitko ništa ne pita
Ekolozi međutim, koje malotko išta pita, upozoravaju kako valja biti sumnjičav prema toj vrsti procedura. Tko nadzire državu koja želi investicije, a trebala bi nadzirati investitore? Vjeran Piršić iz krčke Udruge Eko Kvarner tvrdi kako su ugovori takve vrste, po parametrima Company Watcha i sličnih organizacija koje nadziru transparentno poslovanje, često opterećeni netransparentnošću. 'Naftaški su ugovori među najsuspektnijima na korupciju u cijelome poslovnom svijetu', rekao je Novom listu Piršić. 'Taj navodno veliki projekt eksploatacije nafte u Jadranu suludi je pokušaj nesposobnog ministra i totalno nesposobne vlade da figurira uspjeh. Pa zar su ludi Nijemci, koji toliko ulažu u obnovljive izvore energije, ili su ludi ovi naši, koji u malome Jadranu, nadomak otocima, žele instalirati naftne platforme?', pita Piršić.
Natječaj je raspisan za cijelu hrvatsku pučinu, koja je podijeljena na 29 istraživačkih polja, od kojih je svako od tisuću do 1.600 četvornih kilometara. Granica istraživačkoga područja jest deset kilometara od najbliže obale i šest kilometara od najbližeg otoka. Predviđeno je najviše sedamdeset platformi, no koliko će ih uistinu biti, ovisi o rezultatima istraživanja. Dakle, pogled na obzor s pučinskih otoka uskoro bi mogli obogatiti ljupki obrisi čeličnih naftnih platformi. 'Ako i ne otvaramo temu mogućih nesreća, izgubimo li u turizmu samo deset posto zbog negativnog publiciteta, koji je već krenuo, toliki novac nećemo nadoknaditi zaradom od nafte. Važno je osvijestiti da je nezagađeni jadranski okoliš kvaliteta i resurs sam po sebi. S tog stajališta, štetni su svi ugovori o eksploataciji nafte u Jadranu', govori Vjeran Piršić.
A alternativa itekako postoji. 'Hrvatska je u ovome dijelu svijeta jedna od posljednjih država koja se očajnički bori da ostane na fosilnim gorivima. To je naprosto pogrešna strategija. Osnovna je teza da najrazvijenije zemlje svijeta – Njemačka, Švedska, Danska, Kalifornija na primjer – vode sustavnu tranziciju u postfosilno društvo. Era fosilnih goriva završava. Ne moramo crpiti do zadnje kapi nafte. Zelena ekonomija nije više stvar nekoliko američkih i kanadskih hipija – to je ozbiljan biznis, koji raste četiri posto godišnje', upozorava Vjeran Piršić. http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Naftne-platforme-ili-netaknuti-Jadran
