Ugledni profesor ekonomije Costas Lapavitsas prezentirao je model oslobađanja svjetskog stanovništva od okova novca i kredita, koji je po njemu krajnje jednostavan, izvediv, a neki njegovi dijelovi su itekako dobro uhodani u suvremenom svijetu.
"Svijet poslije kapitalizma bi transformirao novac i kredite iz vanjskih sila koje oblikuju živote pojedinaca u instrument koji služi narodu", navodi u videouratku koji je objavio Guardian.
Dva važna koraka za umanjenje utjecaja novca
Potrebno je poduzeti dva važna koraka da bi se umanjila moć novca, navodi.
"Proširenje opskrbe ključnim dobrima i uslugama – stanovanje, obrazovanje, zdravlje, penzije i osiguranje, to bi trebalo biti dostupno svima, kao prava", navodi kao prvi korak.
"Činjenje informacija, medija, glazbe i drugih dobara praktički besplatnim za potrošače, kroz internet", drugi je korak, zbog kojega bi "kreativni međuljudski odnosi procvjetali, dala bi se veća dubina umjetnosti, što bi proizvelo veću pravednost i jednakost i veću participaciju ljudi u literaturi, glazbi, kazalištu i svim stvarima koje ljudskom postojanju daju boju".
Nije nerealistično ni nepoznato
Dakle, ne postoji ništa nerealistično u ovome, a elementi ove ideje već postoje u kapitalističkom društvu, nastavlja, obrazlažući da su to već postojeći besplatan pristup dobrima preko interneta ili zdravstveno osiguranje koje plaća država.
Novac bi u novom društvu postao uglavnom praktično sredstvo za računovodstvo i dostavu dobara i usluga ljudima u društvu. Istovremeno, novac bi pružao mogućnost izbora, jednom kada su pokrivene sve osnovne potrebe pojedinca, za nabavu odjeće, hrane, odmora i drugih stvari od privatnog sektora, navodi on.
Umanjenje uloge kredita u društvu
Uporaba kredita bi se na sličan način reducirala za praktične svrhe.
"Postojale bi javne banke, koje bi nudile sigurnost za štednju, dok bi se javni mirovinski fondovi financirali prema izboru uplatitelja – pojedinac bi odlučivao koji dio prihoda želi ostaviti za starost", govori Lapavitsas.
Moderne banke, dodaje, već raspolažu bazama podataka i statističkim podacima kojima mogu ocijeniti kreditnu sposobnost ogromnog broja pojedinaca, ali ih koriste zbog špekulativnih zajmova, što je i dovelo do ove krize.
Toksična uloga novca u društvu danas
Novo bi društvo ovakve informacije koristilo za prilagođavanje potrošnje sukladno izboru pojedinca, bez špekulacija, smatra Lapavitsas, zaključujući da bi se poduzimanjem ovih koraka eliminirala "toksična uloga novca" u društvenim, političkim, moralnim i etičkim pitanjima. Znale bi se stvarne vrijednosti ljudi, a demokracija, kultura, međuljudski odnosi bili bi oslobođeni od uloge novca i bila bi im dana nova, dublja sloboda.
Pristup novcu i kreditima je, naime, najmoćniji faktor u socijalnoj stratifikaciji i on uzrokuje društvene nejednakosti, a ne mjesto rođenja, religijska uvjerenja, važnost dužnosti koju netko obnaša ili intelektualna moć.
Novac i krediti oblikuju demokraciju – utječu na izbor zastupnika, kulturalne trendove, oni kalupe moral, kupuju društveni utjecaj, osobnu sofisticiranost, pa čak i fine emocije, što je potpuno pogrešno. Novac ne bi smio biti mjerilo ljudske vrijednosti i društvenog uspjeha, osnovna je poruka ovog poziva na društvenu transformaciju.
Desetljećima proučava vezu između financija i razvoja
Lapavitsas je asistent dekana i stalni profesor ekonomije Studija orijentalnih i afričkih studija (SOAS) londonskog sveučilišta, gdje predaje Ekonomski razvoj i financijske sisteme te Marksističku političku ekonomiju i svjetski razvoj.
Bavi se istraživanjem veze između financijskog sustava i razvoja, strukture financijskog sustava, a u radu je posebnu pozornost posvetio funkcioniranju japanskog financijskog sustava te tržišnim i netržišnim odnosima u financijskom sustavu. Autor je brojnih članaka, a sam je izdao tri knjige od 1999. godine naovamo koje se bave krizom, tržištem, novcem, kreditima i političkom ekonomijom.