Sjedište IKEA-e nalazi se u malom švedskom gradu Älmhultu, u kojem živi samo 8.000 stanovnika. Polovica njih su 'suradnici', kako se radnici IKEA-e vole zvati, piše novinar Harry Wallop.
Osim što se u Älmhultu nalazi prva ikad IKEA-ina trgovina, tu se nalazi i njihov laboratorij. Tu je i njihov studio, najveći u Europi, u kojem nastaju fotografije za obožavani katalog. Tu su i IKEA-ina banka i odjel IKEA of Sweden, u kojem nastaju sve dizajnerske ideje. Postoji i IKEA Aktivitetshuset, centar u kojem se radnici mogu doći opustiti u spa i wellnesu, ili jednostavno popiti piće. Nadalje, tu su i IKEA muzej i IKEA korporativni kulturni centar, u kojem se radnici uče o povijesti i dizajnu.
"To je mjesto gdje radnici iz cijelog svijeta dolaze u hodočašće da bi se inspirirali - i tu shvaćate svu bizarnost IKEA-ine sekte", piše novinar, koji ranije u tekstu navodi da je Älmhult kao centar kulta: "kao Pjongjang Sjeverne Europe, a osnivač IKEA-e Ingvar Kamprad je kao lokalni Kim Il-Sung".
U korporativnom centru iz zvučnika svira Beethovenova Oda radosti, a Kampradove slike se projiciraju po zidu, svaka s jednim od njegovih slogana: 'Skromnost i snaga volje', 'Stalna želja za obnovom'... Tu je i čudna piramida visoka 1,2 metara koja bi trebala personificirati IKEA-inu vjeru u zajedništvo: naime, ako je istodobno trljate sa svih strana, pušta harmoničnu muziku. Ako je bezvoljno dirnete ili bocnete, piramida 'stenje u boli', piše novinar.
Älmhult se nalazi u Smålandu, provinciji na jugu Švedske. To je rodno mjesto Ingvara Kamprada, a njegovo je djetinjstvo mitologizirano, "kao i kod svih vođa kultova", navodi u tekstu novinar.
"Juni Wannberg, koja vodi IKEA muzej, kaže mi da je Kamprad počeo zarađivati u dobi od pet godina prodavajući šibice. 'U dobi od pet godina?', ja pitam. 'O da, on je uvijek gledao kako da ostvari profit', kaže ona", prepričava novinar. Navodno je kasnije Kamprad prodavao žilete, naliv pera, upaljače pa namještaj. No, o njegovim tinejdžerskim danima, kad je u II. svjetskom ratu bio član Novog švedskog pokreta i podržavao nacistički pokret, nema spomena. Kamprad je jednom rekao da je to bila najveća pogreška u njegovom životu, piše novinar.
Potom razgovara s 36-godišnjim Henrikom Preutzom, jednim od deset IKEA-inih dizajnera. "Kao i gotovo svi koje upoznajem u Älmhultu, Preutz zasjaji kad ga pitam sviđa li mu se grad. 'Obožavam ga!', kaže i smije se kad mu kažem da zvuči kao da mu je ispran mozak", piše novinar.
No, na kraju zaključuje: "Za mnoge od nas, IKEA je izvor jeftinih stolića, čudno nazvanih lampi, švedskih mesnih okruglica, ali i izvor bračnih svađa. Stanovnicima Älmhulta je više od toga – to je centar globalnog pokreta 'da stvore bolji svakodnevni život za što više ljudi'. A što se kulta tiče, relativno su benigni".
