"Završila sam trogodišnju školu za krojača, a radila sam u struci na zamjeni oko tri mjeseca. Slanje zamolbi nije mi pomoglo da pronađem posao. Ne mogu točno odrediti vrijeme u kojem sam zamolbe slala, ali znam da do posla pokušavam doći već dugo, no neuspješno" kazala je ova 32-godišnjakinja Glasu Slavonije.
Posao je, kaže, tražila samo u Slavoniji jer se ne želi odvajati od obitelji. Naime, udana je i ima dvoje djece, što, kaže, ne zna je li joj otegotna okolnost. Najgore je što nezaposleni nemaju ni kune prihoda, a počesto traženje posla i slanje zamolbi košta.
"Zamolbe šaljem svakako, preko e-maila, faxom, no najgore su one u kojima poslodavac traži da se pošalju preporučene i ovjerene kod javnog bilježnika, a ovjera stoji 100 kuna po stranici. Ne želim uopće razmišljati o tome koliko me je sve to skupa stajalo jer bi mi to što nikako ne uspijevam pronaći posao još teže palo" kaže.
Unatoč svemu, kaže, njezina potraga za poslom ne prestaje. "Možda će mi se ipak jednom posrećiti" zaključuje.
Profesorica s 400 molbiGlas Slavonije je 2012. godine pisao o profesorici hrvatskog jezika, također iz specijal-201012070191004-Đakovo, koja je u pet godina poslala 400 zamolbi za posao, od kojih su samo tri djelomično urodile plodom, odnosno, kratko je radila na zamjenama. Ona je procjenjivala da je samo na omotnice i poštanske marke potrošila 2.000 kuna na prijave za posao.
Ulaskom u Europsku uniju proširila se i ponuda poslova pa je nemali broj onih koji trbuhom za kruhom doslovce svakodnevno odlaze u zemlje poput Njemačke ili Austrije. Ipak, kada osoba ne želi ostaviti obitelj i djecu, poput Đakovčanke iz ove priče, ostaje joj samo nada da će se dogoditi čudo i da će posao naći u Hrvatskoj.
http://www.glas-slavonije.hr/222148/4/Djakovcanka-poslala-600-molbi-za-posao-stigao-joj-samo-jedan-odgovor
