Biznis koji su pokrenuli Pavao Švaić i njegova supruga Mirela izrastao je iz hobija, i to prema samoniklom bilju i gljivama. Riječ je o proizvodnji soka od bazge, koji su ponovno vratili u modu, i to zahvaljujući narodnoj recepturi Pavlovih baka iz Podravine i Dalmatinske zagore. Sok je toliko dobar da su pisma vrećice sa sokom stekla velik krug poklonika među gostima zagrebačkih kafića.
Mala ulaganja i improvizacija
"Naučio sam bazu od svojih baka. To su bile žene koje su bile blizu prirode. Jedna je bila travarka. Poslije sam kupio enciklopediju samoniklog bilja. Nakon 10-15 godina imaš solidnu bazu u glavi. Supruga i ja volimo kuhati i petljati po zimnici, raditi sirup od kadulje. Stalno nešto 'kemijamo'", priča Pavao Švaić s Jaruna, kojem bazgu po šumama Posavine, Like i Gorskog kotara beru berači po principima fair-trade trgovine.
U "projektu" su pomogli i roditelji.
"Uložili smo samo nekoliko tisuća kuna u opremu, a puno smo toga improvizirali. Recimo, Pavlov otac je miješalicu za šećer napravio od motora ražnja za janjce", ispričali su za Večernji list. Posao su proširili i na Kvarner, a potom na BiH. Za sokom su ludi i Austrijanci, tvrdi obitelj koja danas od te zarade živi. Jedan prijatelj savjetovao im je da umjesto boca sok prodaju zapakiran u vrećice, a reakcije su bile iznimno pozitivne.
Oduševljenje na sve strane
"U roku od mjesec dana naš se proizvod mogao kupiti u stotinjak kafića. Kada je supruga bila trudna, krenuli smo s lavandom, idući tragom priče o Obelixu, koji je kao mali pao u napitak lavande pa je izrastao velik i jak. Distributeri u Rijeci su se oduševili, te smo krenuli na njihovo traženje proizvoditi veće količine lavande. A u Zagrebu, u kojem je otprilike četiri tisuće kafića, naš se sok može popiti u njih 250", zaključuju.
