Tko prošeta berlinskim ulicama u središtu grada, uočit će na gotovo svakom uglu neku malu trgovinu. Vlasnici su privatne osobe, a njihova ponuda najčešće je vrlo originalna i nesvakidašnja. No, budući da se broj onih koji su spremni na poslovno osamostaljenje posljednjih godina povećao, pogotovo u trgovini, postavlja se pitanje i je li takav pothvat isplativ - s obzirom na konkurenciju i potražnju.
Modna kreatorica Lucrecia Lovera jedna je od novijih samostalnih poslovnih žena. Od 2005. godine živi i radi u Berlinu. Danas, osam godina kasnije ona je vlasnica vlastitog ateljea u kojem sama šiva odjeću. No, živjeti od svog rada još uvijek ne može.
"Moje kolekcije su vrlo dobro prihvaćene, zato ću pokušati ove godine otvoriti vlastitu trgovinu", kaže Lucrecia za Deutsche Welle.
München bogatiji od Berlina
Ona nije jedina. Mnogi se u Berlinu odlučuju na korak osamostaljenja iako uopće ne postoje garancije da će od toga moći osigurati vlastitu egzistenciju. Vlasnici trgovine Little Pop Machine, Christopher von Kretschmann i Mariane Schwaderer već pet godina žive u Berlinu i prodaju antikni namještaj kojeg sami preuređuju raznim kolažima i bojama. Iako je njihov proces osamostaljenja dugo trajao, oni su danas zadovoljni, no živjeti od prodaje još uvijek ne mogu. Oboje imaju dodatni posao.
"Moglo bi se reći da Berlin ipak nije najbolje mjesto za prodaju. Ljudi jednostavno nemaju puno novca", kaže Christopher, po zanimanju arhitekt.
I doista, njegovu pretpostavku potvrđuju i službene brojke: dok prosječni stanovnik Münchena na raspolaganju za stanarinu, odjeću i hranu godišnje ima oko 28.247 eura, Berlinčanin ima svega 18.200 eura. S druge strane, zbog niskih životnih troškova Berlin pruža mnogo mogućnosti svima koji se žele osamostaliti.
Tri godine do poboljšanja prihoda
Rebecca Lina je jedna od rijetkih koja od prodaje u svojoj maloj trgovini dječje garderobe Elfenkind može i živjeti. Glumica porijeklom iz Guadeloupea počela je prodajom marama na berlinskim ulicama koje je sama šivala. Potražnja je bila tolika da je ubrzo otvorila trgovinu koja posluje više nego dobro.
"U Berlinu postotak samostalnih radnika iznosi 16 posto čime je ovaj grad prvi u Njemačkoj po ovom pitanju", kaže Alexander Kritikos, direktor Njemačkog instituta za istraživanje gospodarstva (DIW). "Mnogim samostalnim trgovcima uspijeva poboljšati financijsku situaciju. Već nakon tri godine u prosjeku njih oko 38 posto uspijeva poboljšati primanja u odnosu na ona koja su imali dok su radili za nekog drugog. Samo 17 posto samostalnih kroz tri godine smanje primanja", kaže Kritikos i tvrdi da aktualni podaci pokazuju da među samostalnima postoji tek mali broj koji zarađuje ispod egzistencijalnog minimuma. Drugim riječima, usprkos naporima i borbi pa čak i dodatnim poslovima, u Berlinu a tako i u ostatku zemlje se ipak isplati pokušati i – postati vlastitim šefom.
