50 godina se Grčka nalazila na samom vrhu svjetske tekstilne i odjevne industrije. Mnoga europska poduzeća su godinama naručivala kolekcije kod ovdašnjih krojača i krojačkih radionica i firmi - bez obzira radilo li se o jeftinim sintetičkim ili pak najfinijim materijalima. Posebno je sjever Grčke bio poznat po svojoj odjevnoj industriji i to još od konca 19-tog stoljeća. No, to se u međuvremenu promijenilo. Jedan od razloga je između ostalog i taj što razni projekti pomoći EU-a posljednjih godina prvenstveno u fokusu imaju slabije zemlje kao što su Bugarska i Rumunjska te se tamo trude izgraditi i ojačati i ovu vrstu industrije.
Posljedica ove politike bila su masovna iseljenja grčkih poduzeća u granične balkanske zemlje, dok je u samoj Grčkoj tekstilno tržište gotovo u potpunosti nestalo. Kakva je situacija trenutno u gradu na sjeveru zemlje, u Solunu, Deutsche Welle pokušao je saznati od jednog od posljednjih proizvođača muškog donjeg rublja. Riječ je o krojačkoj radionici modnog dizajnera Christosa Bibitsosa.
Tužna povijest
Ovdje još uvijek svakodnevno radi dvadesetak žena i njihovi šivaći strojevi rade punom parom. One proizvode gotovo sve; od muških košulja, donjeg rublja, kupaćih kostima… Tvrtka Modus Vivendi trenutno je najvažnije ime među proizvođačima muškog donjeg rublja u Grčkoj.
"Povijest grčke tekstilne industrije je vrlo tužna i to usprkos činjenici da, tradicionalno gledano, nigdje nema materijala bolje kvalitete nego što je naše. Trenutno se čini kao da je to sve prošlost. Ja razlog tome vidim u pogrešnim političkim odlukama i u poreznoj politici. Mislim da je trebalo financijski pomagati grčku tekstilnu industriju kako bi se ova lakše mogla proširiti u Rumunjskoj i Bugarskoj", kaže vlasnik tvrtke Bibitsos koji u Solunu živi i radi već 20 godina.
Posljedica ove politike, kao i kriza dovele su na koncu do toga da su poduzeća koja su do tada robu naručivala u Grčkoj, svoje odjevne predmete počele naručivati u jeftinijim zemljama. Grčko tržište rada bilo je slomljeno što je ujedno označilo i kraj proizvodnje mnogih grčkih tekstilnih tvornica. Christos Bibitsos je jedan od rijetkih iznimki. Međutim, njegov uspjeh i opstanak nije bio samo puka sreća nego je on na vrijeme uspio naći partnere u inozemstvu.
Tajna je u dizajnu i vlastitoj marki
Njegova se računica isplatila prvenstveno zbog toga što je ujedno mnogo novca investirao i svoju vlastitu marku.
"Tajna mog uspjeha mogla bi postati i uspjehom mnogih drugih proizvođača. Oni bi trebali razviti svoj vlastiti dizajn, svoju vlastitu marku. Ja sam moj Modus Vivendi stvorio još 1989. godine", kaže Bibitsos.
'Zašto to činite? Vlada li u Njemačkoj isto kriza?'
Njegova se zarada proteklih pet godina povećala i to za deset puta. Prvenstveno se uvelike povećala prodaja preko interneta. Jedino uopće ne razumije, što se događa na tržištu Njemačke.
"Odlično poslujem s engleskim, francuski, američkim ili australskim veletrgovicma, ali kod njemačkih predstavnika ne razumijem što hoće. S jedne strane, preko interneta su Nijemci najbolje mušterije na svijetu, ali veletrgovci koji žele moju robu prodavati na tržištu Njemačke su druga priča. Kao da nemaju dovoljno povjerenja. Osim toga, stalno pokušavaju spustiti cijenu. Iskoristio bih priliku i pitao ih: Zašto to činite? Vlada li u Njemačkoj isto kriza?", pita grčki poduzetnik.
Njemačka doduše nije pogođena krizom kao Grčka, ali na ovom tržištu tekstila vlada žestoka i ogorčena borba ponuditi robu što povoljnije. Utoliko njemačke trgovce malo zanimaju brige Christosa Bibitrsosa.
http://www.dw.de/nijemci-ne-%C5%BEele-gr%C4%8Dke-ga%C4%87e/a-18146036