Na tržnici u Accri, glavnom gradu Gane, prodavačice se znoje na 30 stupnjeva Celzijevih u sjeni. Na tezgama se polako otapa zaleđena piletina. U zemljama poput Gane, u kojima nije osigurano neprekidno hlađenje mesa, vlada velika opasnost za zdravlje potrošača. No Gana unatoč tome uvozi 165.000 tona jeftinog mesa peradi iz Brazila, SAD-a i Europe - i to ostatke koje u tim zemljama nitko ne želi jesti, javlja Deutsche Welle.
"Otkad postoji jeftini uvoz, sve se promijenilo. Sada naši seljaci pokrivaju samo 10 posto tržišta i boje se da će i to izgubiti", kaže Quame Kokroh, tajnik nacionalne Udruge peradara, objašnjavajući da je 1980-ih i 1990-ih Gana sama pokrivala 80 posto domaćih potreba što se tiče mesa peradi.
Propadaju zbog industrijskih cijena
Na drugom kraju svijeta, u Njemačkoj, peradari proizvode 25 posto mesa viška. S obzirom da svaki Nijemac pojede oko 19 kilograma mesa peradi godišnje, a posebno su im omiljena prsa, Nijemci ono što ne mogu prodati kod kuće izvoze za male novce u Afriku. Uglavnom se radi o iznutricama, krilcima i vratovima koje Europljani ne žele jesti, a odlično se izvoze i leđa od kojih se prethodno u Europi odvoji svo bijelo meso. Od 2011. do 2012. njemački se izvoz povećao za 120 posto, a u Afriku je izvezeno 42 milijuna kilograma peradi - što je 10 posto cjelokupnog afričkog uvoza. Ostalih 90 posto pokrivaju prije svega Brazil, SAD i Nizozemska.
Prema mišljenju Francisca Marija iz humanitarne organizacije "Kruh za svijet", sam izvoz ovog mesa koje stiže u Afriku nije sporan, ali problematične su cijene po kojima se meso prodaje afričkim potrošačima. One su tako niske da domaći peradari nemaju šanse na tržištu i propadaju. Primjer: uvozna piletina se prodaje po dva eura za kilogram, dok domaći seljak mora prodavati pile po četiri eura jer inače ne može pokriti ni osnovne troškove. Europljani mogu jeftino izvoziti u Afriku jer imaju industrijalizirano peradarstvo, a dio troškova jeftinog izvoza pokrivaju i višim cijenama bijelog mesa na domaćem tržištu.
Ucjene iz međunarodnih krugova
Ganski parlament je 2003. pokušao zaštititi domaće tržište uvođenjem većih carina na uvoz, no vlada je vrlo brzo ukinula taj zakon. "Mislim da je razlog bio međunarodni pritisak", kaže Quame Kokroh. Francisco Mari potvrđuje: "Gana je u to vrijeme pregovarala sa Svjetskom bankom o kreditima. Da vlada nije povukla zakon, država bi ostala bez puno novaca." Osim toga, vlada propagira otvaranje tržišta pa se zato mora držati međunarodnih pravila. Sada vlada pokušava podupirati domaće peradare subvencijama i kreditima.
Ipak, neke afričke zemlje su uspjele odoljeti međunarodnim pritiscima, poput Nigerije, Kameruna, Obale Bjelokosti i Senegala. Primjerice, u Senegalu od 2005. u mesnicama nije moguće dobiti europsku piletinu, a od tada je ponovo porasla domaća proizvodnja i otvoreno je na tisuće novih radnih mjesta. Senegalska vlada je štoviše zabranu uvoza mesa peradi produžila do 2020. godine. http://www.dw.de/europski-ostaci-na-afri%C4%8Dkom-tanjuru/a-17372242