"Poslodavci često reagiraju u afektu, u ljutnji i tada upadaju u formalne poteškoće - otkazuju ugovor usmeno, a to ne smiju. Otkaz mora biti u pisanom obliku, mora biti dostavljen drugoj strani, mora se poštovati određeni otkazni rok, određena prava. Primjerice, od siječnja 2010. radniku se mora dati godišnji odmor, odnosno novčana naknada za neiskorištene dane godišnjeg odmora...", kaže Ivan Sarić, pravni savjetnik u osječkom uredu Hrvatske udruge poslodavaca.
Prema njegovim riječima, poslodavci pogreške čine, jer ne traže savjete.
"Ako se radi o razlozima za redoviti otkaz skrivljen ponašanjem radnika, mora postojati upozorenje kao dokaz da je radnik svojim ponašanjem grubo povrijedio obveze iz radnog odnosa. Radniku se potom mora dati poziv za obranu. Uvijek postoji i mogućnost izvanrednog otkaza, ali se on mora dati u roku 15 dana od saznanja na činjenicu na kojoj se otkaz temelji. Ako se propusti taj rok - otkaz nije zakonit", naveo je Sarić za Glas Slavonije.
Od kraja 2008. godine najčešći uzroci otkaza su gospodarski razlozi, no i tu se mora voditi računa kako radnik ima pravo na otpremninu ako neprekidno radi duže od dvije godine kod poslodavca.
Vezani članci:
arti-201102040166006 arti-201101240029006 arti-201101170025006
