Kad je Radićima iz Velike Plane u Srbiji propala privatna tvrtka, jer su, kako kažu, naletjeli na neke loše ljude, ostali su krediti i dugovi i bitka za život. No, tada se uz zatvaranje jednih vrata otvorio prozor.
"Sve je počelo kada sam se jednom srela s prijateljicom koja je u Beogradu imala knjigovodstvenu agenciju i poklonila joj moje slatko od marelica. Kada sam joj nakon toga u agenciju donijela još dvije teglice ajvara, njeni klijenti su se počeli raspitivati, a onda i degustirati. Pitali su nas zašto ne bismo napravili još ajvara za njih i tako je sve počelo. Prve godine smo imali naručenih sto tegli, iduće 200, a sada i sami vidite gdje smo stigli", priča Slavica Radić, čija se cijela obitelj već deset godina bavi proizvodnjom ajvara, slatkog i džemova i teglice koje nabraja sad se već broje u tisućama. I ne samo to, Radići su se udružili s još pet obitelji u Srbiji u globalnu organizaciju aktivista Slow Food, u kojoj su okupljeni ljudi iz 160 zemalja.
U poslu cijela obitelj
Slavica i njen suprug bave se nabavom, sin je odgovoran za distribuciju, snaha i unuke za izradu naljepnica i marketing, a druga kćer koja živi u Francuskoj daje im podršku te i ondje prodaje proizvode. I svi dobro žive od toga. Pritom na ispomoći imaju još i nekoliko lokanih žena. Kupci narudžbe za ajvar imaju već od proljeća, a oni ga kuhaju sve do studenog.
Slavica kaže da se sve radi ručno, po receptu bake njenog danas 70-godišnjeg supruga.
Ravnopravan član obitelji je i 25-godišnji Ivan Tupajić, koji je kao student poljoprivrede ranije živio kod Radića. On je za Priče sa dušom pojasnio koncept Slow food-a.
Slow food
"Organizacija Slow fooda nastala je kao pandan fast foodu i cilj je da se proizvodi čista i poštena hrana, uz očuvanje biodiverziteta i raznolikosti hrane. A tko to danas radi, tko danas čuva stare recepte, tradicionalni način proizvodnje i autohtone sorte? Pa, mali proizvođači i ljudi u u ruralnim područjima. Jer, u gradovima rijetko tko ima vremena za kuhanje. Ovaj ajvar koji vidite ovdje primjer je domaćeg autohtonog jela. Slow food je prerastao u organizaciju koja se bori i za očuvanje kompletnog etnografskog nasljeđa svih naroda na svijetu, a hrana se tu obavezno prožima", objašnjava Ivan.
Obitelj Radić sa svojim je proizvodima godinama prisutna na sajmovima diljem Europe, a ove godine desetine tegli otišlo je u Ameriku, Kinu, Japan, Zambiju i Ugandu. Ljudi iz dijaspore redoviti su im kupci.
