Afere koje su se zaredale u Hrvatskoj otkrile su da su pljačkom i lošim upravljanjem tvrtkama u vlasništvu države izgubljene milijarde kuna, no ništa se značajno nije promijenilo u načinu nadziranja rada tih tvrtki. Hrvatskim nadzornicima kojima se pred nosom odvijala pljačka desetljeća do sada nitko nije odrezao ni novčanu niti bilo kakvu drugu kaznu. Univerzalno opravdanje s njihove strane obično je glasilo otprilike ovako – o tome nadzorni odbor nije odlučivao, nije raspravljao, nije bio obaviješten....
Susjedna Slovenija nema sličnih problema. Nisu čekali da nadzornicima pred nosom 'ispare' milijarde, znak za uzbunu bili su loši rezultati poslovanja i minusi na računima državnih tvrtki.
Do kraja godine zaživjet će zakon prema kojem će uprave i članovi nadzornih odbora slovenskih poduzeća i ustanova u vlasništvu države postati i kazneno odgovorni za pogrešne poteze. Za kazneni progon bit će dovoljno dokazati da je nekom poslovnom odlukom nanesena šteta javnim financijama i da su oni koji su to učinili bili svjesni posljedica svojih odluka.
Što se po tom pitanju čini u Hrvatskoj? Gotovo ništa. Novi Zakon o sprečavanju sukoba interesa koji je Sabor izglasao u srpnju ove godine, a prema kojem će se u nadzorne odbore imenovati članovi isključivo putem javnih natječaja još nije donio nikakve promjene. Natječaji su otvoreni i zaključeni u rujnu, a tko će džepove puniti primamljivim naknadama sjedeći u nadzornim odborima, za sada nije poznato.
Sugovornici Danas.hr-a uvjereni su da će i ubuduće u tim upravljačkim tijelima većinom sjediti stranački puleni, podobni, a ne sposobni stručnjaci. S obzirom kako funkcionira sustav upravljanja u državnim poduzećima, o njihovoj odgovornosti, nužno ne i kaznenoj, za sada je bespotrebno raspravljati.
Novi zakon – velika farsa
Slavko Linić kaže da je SDP još u lipnju 2009. predložio da se uvede kaznena odgovornost za predsjednike uprava i članove nadzornih odbora za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu. Socijaldemokrati su tada tražili da se ta odredba ugradi u Zakon o rokovima plaćanja državnih i javnih poduzeća te institucija u vlasništvu države, kako bi se počelo kažnjavati neplaćanje.
"Time bi se sve riješilo. Hrvatski je problem nelikvidnost. HDZ je prijedlog odbio, a na raspravi u Saboru prijedlog je još i ismijan", kaže Linić. Ne vjeruje da će novi zakon nešto bitno promijeniti.
"HDZ će u nadzorne odbore opet poslati svoje poslušnike, a ne stručnjake. Rezultati natječaja se kriju jer bi u stranci izazvali nove sukobe i otkrili da ima novih podobnika", kaže Linić.
HNS-ovac Dragan Kovačević objašnjava da članovi nadzornih odbora u Hrvatskoj ne mogu snositi kaznenu odgovornost jer oni, kako propisuje aktualni zakon, nisu ti koji upravljaju tvrtkom nego je to uprava.
"Članovi nadzornih odbora trebaju sudjelovati u radu tog tijela, biti aktivni u raspravama i ukazivati na eventualne nepravilnosti. Po zakonu za svoj rad odgovaraju svojom imovinom. U Hrvatskoj nije problem zakon, on je dosta rigorozan, ali nije zaživio u praksi", kaže Kovačević.
Problem je, smatra, što ne postoji nikakva odgovornost ljudi koji sjede u nadzornim odborima, te što u njih ulaze nestručni ljudi, koji uopće ne razumiju izvještaj o radu i poslovanju tvrtke.
"Nakon posljednjih društveno-političkih događanja, ljudi više neće olako ulaziti u nadzorne odbore", smatra Kovačević. Za novi zakon, kojim je Vlada obećala iz nadzornih odbora maknuti nesposobne, kaže da je "velika farsa", te da nema dvojbe da će u njima i dalje sjediti ljudi bliski vladajućoj strukturi.
Slovenski primjer Hrvatsku ne bi spasio
Ljubo Jurčić, ekonomski stručnjak i predsjednik Nadzornog odbora Podravke, također ne vjeruje da će zbog novog zakona izostati popunjavanje nadzornih odbora podobnima, niti vjeruje da mjerom koju su najavili Slovenci možemo u Hrvatskoj uvesti više reda u funkcioniranju državnih tvrtki. Kaže da je cjelokupni sustav u krizi te da nije dovoljno razvijen da bi se u njega ugradila jedna takvu odredba, koja u hrvatskim uvjetima, kaže, sama po sebi, ne bi imala smisla.
U praksi to znači da ne postoji sustav dubinskog nadzora. Ljudima koji sjede u nadzornom odboru i koji bi trebali nadzirati zakonitost poslovanja, objašnjava Jurčić, dostavljaju se isključivo izvješća koja sastavlja uprava poduzeća, a ona ne moraju pokazati stvarno stanje, nego ono za što u upravi vjeruju da će članovi nadzornog odbora dignuti ruku.
"Na Zapadu postoji kontroling koji isključivo radi za vlasnika, neovisno o upravi tvrtke. Sve velike korporacije tako funkcioniranju. Primjerice, u slučaju Podravke, to bi moglo raditi tijelo koje bi činila dva čovjeka", kaže Jurčić, ističući da bi takav mehanizam kontrole jamčio zdrave odnose na relaciji uprava – nadzorni odbor, ali i poslovanje tvrtke po slovu zakona.
Prema podacima iz prošle godine državu naknade članovima nadzornih odbora i upravnih vijeća stoje oko 30 milijuna kuna godišnje.
Prethodni članci:
arti-201009170735006 arti-201007150411006
