Hrvatska je 46. na svijetu! Ne brinite, ne radi se o nogometu. U pitanju je UN-ov indeks ljudskog razvoja (HDI – Human Development Index). Radi se o vaganom indeksu koji se zasniva na očekivanom životnom vijeku, obrazovanju i BDP-u. Tako kombinacija zdravlja, škole i novca određuje UN-ovu skalu ljudskog razvoja.
Zemlje su podijeljene u četiri osnovne skupine: vrlo visoki, visoki, srednji i niski stupanj. Zauzevši 46. mjesto, Hrvatska se kroz iglene uši uvukla u elitnu skupinu od 47 zemalja vrlo visokog stupnja ljudskog razvoja. Posljednji smo među najboljima! Zlatna pozadina.
Uspjeh alpskih Hrvata
Malo nam znači što je Norveška prva na listi, s njima se ionako ne želimo uspoređivati. Ali, Slovenija nam je opasno pobjegla naprijed, zauzevši visoko 21. mjesto – zlatna sredina zlatne skupine. No, to nije sve. Osnovna UN-ova HDI lista se dodatno korigira za 'nejednakosti', tj. za neravnomjernu raspodjelu zdravlja, obrazovanja i bogatstva (inequality adjusted HDI), čime se dobiva nešto realnije mjerilo. Prema tako prilagođenom indeksu Hrvatska ispada iz najbolje četvrtine, a Slovenija skače na nevjerojatno 10. mjesto na svijetu. Umjesto da slavimo svoj dolazak do samog ruba prve lige, mislim da se više možemo ponositi slovenskim plasmanom. Pa to je praktički uspjeh alpskih Hrvata.
Ipak, nije HDI neko sveto slovo. Metodologija izračuna indeksa ostavlja dovoljno prostora za kritiku, posebno u pogledu elemenata koji čine 'ljudski razvoj'. HDI ne sadrži nikakva mjerila demokracije, slobode, ekologije i dr. Stoga u svijetu postoje brojni pokušaji kreiranja nekog novog, sveobuhvatnijeg indeksa kvalitete života. Kako kaže indijski ekonomist Ratan Lal Basu: "Napori u pogledu ljudskog razvoja ne smiju stati na otklanjanju samo materijalnih nedostataka. Oni moraju dovesti do spiritualnog i moralnog razvoja koji će dvonošcu pomoći da istinski postane čovjek."
Nogomet u indeks!
Znači nogomet! FIFA također ima svoju listu i na njoj smo trenutno dvanaesti. Norveška je na 24., a Slovenija na 27. mjestu. Ha-ha. Dodajte to u svoj indeks, UN-ovci. Nema sumnje, plasman nacionalne reprezentacije sigurno ima utjecaja na opću kvalitetu i zadovoljstvo životom, ali onda bismo trebali uključiti i niz drugih stvari...
Po korupciji (Corruption Perceptions Index) smo na 62. mjestu, između Tunisa i Gane, na donjem rubu već prilično sumnjive skupine. Slovenci su 27. Prema indeksu demokracije (Democracy Index) smo na 53. mjestu, u skupini opisanoj kao 'demokracija s greškom'. Slovenija je 32.
Po mjerilu mira (Global Peace Index), koje uzima u obzir ratne sukobe, kriminal, naoružanje i sl., zauzeli smo 37. mjesto. Slovenci su 10. Stručnjaci The Economista složili su nešto šire mjerilo – indeks Quality of life, koji uzima u obzir čak devet aspekata kvalitete života, ali i po tom indeksu smo na 49. mjestu, a Slovenija na 27.
'Kafenisanje' za vrijeme radnog vremena kao mjerilo kvalitete života
Znači, nikako se odmaknuti od donje granice razvijenog, civiliziranog svijeta. Nikako probuditi ono slovensko u nama. Možda niti ne treba? Možda se samo trebamo zapitati što ustvari ima smisla mjeriti. Zašto se npr. u mjerila kvalitete života ne bi ubacilo 'kafenisanje' tijekom radnog vremena, godišnji broj roštiljanja s ekipom (manje bitno što je na gradeli), mogućnosti za rad u fušu, lijepo vrijeme, dobro vino i izbjegavanje plaćanja HRT pretplate. I nogomet, svakako. Možda bismo tako ne samo isplivali negdje na vrhu, nego i pokazali svijetu što ustvari znači – živjeti.
Upravo zbog toga i postoji sasvim subjektivno mjerilo zadovoljstva životom (indeks Satisfaction with life). Ovdje se jednostavno pita koliko ste sretni, sve u svemu. Po zadovoljstvu životom smo na 98. mjestu na svijetu. Znači, prema nekim objektivnim mjerilima kvalitete života, rangirani smo oko 50. mjesta u svijetu, a prema vlastitom zadovoljstvu životom smo tek oko 100. pozicije. To jednostavno znači da očekujemo više. Da nam u usporedbi s ostatkom svijeta nije loše, ali da želimo bitno bolje.
Goli i bosi, a zadovoljniji
Manje smo zadovoljni životom od Iranaca, Vijetnamaca, Novogvinejaca, Uzbekistanaca i cijelog niza prilično unesrećenih naroda. Ali, to je naše subjektivno pravo – uspoređivati se s Norveškom, ili barem sa Slovenijom. Što je njima bolje nego nama, to ćemo mi biti manje zadovoljni. Potpuno je besmislena usporedba s golima i bosima, koji su kudikamo zadovoljniji svojim životima od nas.
Nezadovoljna zlatna pozadina se stoga mora okrenuti onome što je čini sretnom. Pa mi smo ipak, ovako mala nacija, 12. na svijetu u nogometu! I ne samo to. Imamo 1,3 metra obale po stanovniku Lijepe naše. Sa svojih tek 2,3 centimetra obale po stanovniku, Slovenci nam mogu samo zavidjeti.