S druge strane, između 2005. i 2010. stopa nezaposlenosti pala je sa 8,4 na frapantno niskih četiri posto, dok je udjel umjereno siromašnih u ukupnom stanovništvu pao sa 60 na 49,6 posto, a onaj ekstremno siromašnih sa 38 na 25 posto, a treba spomenuti i da je Bolivija proglašena zemljom bez nepismenosti. Živjeti dobro znači ne razmišljati samo na način prihoda po glavi stanovnika, već misliti i na kulturni identitet, zajednicu, harmoniju među nama i harmoniju s majkom Zemljom.Razlog ekonomskog i socijalnog uspjeha, koji je pohvalio i program Ujedinjenih naroda za razvoj UNDP istaknuvši kako je Bolivija najuspješnija zemlja Latinske Amerike u "prebacivanju" resursa najranjivijim pripadnicima stanovništva, krije se u transformaciji koju je proveo aktualni predsjednik Evo Morales, piše Guardian a prenosi Business.hr.
Moralesova filozofija
Morales, koji je za predsjednika izabran 22. siječnja 2006., odlučio se za "alternativu neoliberalizmu", pa je nacionalizirao naftnu i energetsku industriju, rudnike, telekomunikacije, promijenio uvjete za izravna strana ulaganja, uveo ekspanzivnu fiskalnu politiku i prekinuo uvoz proizvoda koji su strateški važni bolivijskoj proizvodnji.
Istovremeno je došlo do ekspanzivne distribucije ekonomskog viška među stanovništvom, i to kroz direktne gotovinske transfere i obveznice, kao i do rasta plaća. Zahvaljujući tim isplatama i programima povećao se broj djece koja idu u školu, više starijih ljudi počelo je primati državne mirovine, a majke koje nemaju zdravstveno osiguranje dobile su pristup pred i postnatalnoj skrbi.
"Živjeti dobro znači ne razmišljati samo na način prihoda po glavi stanovnika, već misliti i na kulturni identitet, zajednicu, harmoniju među nama i harmoniju s majkom Zemljom", rekao je o filozofiji Morales, inače pripadnik Aymara Indijanaca.
