Poduzetnik Ivan H. sreću je zajedno sa svojom obitelji odlučio potražiti izvan granica Lijepe naše. Odluku je donio nakon što je ovdje naišao na niz prepreka zbog kojih je bio primoran dati 23 otkaza radnicima i zatvoriti tvrtku. Otišao je u Tursku gdje mu je pruženo sve ono što ovdje nije mogao dobiti.
Kako se situacija odvijala Ivan H. je opisao u svom pismu navodeći kako je riječ u stvari o devet obrtnika koji su zavisili jedni o drugima. Od njih devet, ističe, u Hrvatskoj je ostao samo jedan. Ostali su otpustili više od 120 radnika te otišli van zemlje. Neki od njih završili su u susjednima Sloveniji i Mađarskoj, neki u Austriji, a on je otišao u Tursku.
Sklopili posao sa stranim firmama, al' to nikoga nije zanimalo
No, prije toga borili su se za financiranje proizvodnje. Kao problem u tome naveo je porez te nespremnost banaka da pomognu. Njih devet, piše, sklopilo je posao sa stranim firmama u ukupnom iznosu od 92 milijuna eura, za što su im strani partneri dali bankovna osiguranja
"Kada smo krenuli obilaziti banke po Hrvatskoj, da bi na osnovi bankovnih jamstava dobili kredite, naišli smo na zid odbijanja, odugovlačenja, raznih priča o tome da su to samo prazna obećanja na papiru koja njima ne znače baš puno. Ali nema problema ako imamo hipotekarno pokriće. Što vam to govori? Nekoliko nas je bilo u blokadama radi ovrha i to je odmah bila odbijenica, u startu, iako ste došli sa 100%-tnom garancijom plaćanja koja je nekoliko milijuna puta nadilazila blokadu. Zato što su se banke međusobno tako dogovorile i to postavile kao zakon da se blokira financiranje proizvodnje!", opisao je poduzetnik u svom pismu Dnevnik.hr-u.
Fino je "oprao'' i HBOR navodeći kako je također odbio prihvatiti njihove bankovne garancije usmjeravajući ih da to učine preko komercijalnih banaka. Također je napisao kako dio banaka u vlasništvu stranaca nisu zainteresirane za kreditiranje hrvatske proizvodnje dok su im u tri izjavili kako su im je vlasnici zabranili kreditirati. U domaćoj banci jednom od njegovih prijatelja rečeno je da je za realizaciju kredita potrebno 6 mjeseci. Rok za početak proizvodnje bio je, pak, mjesec dana!
'Turska me objeručke prihvatila'
"Čačić priča o investicijama u RH. Kuda spada naš slučaj? I što onda s nama? Odgovor se nameće sam po sebi: u inozemstvo. Mene i moju obitelj prihvaća Turska. Objeručke! U roku 2 dana sam otvorio firmu, dobio prostor za rad, kojeg 5 godina ne trebam platiti Turskoj. O drugim povlasticama da ne govorim! Sve na temelju ugovora koje sam prezentirao njihovoj banci i bankovne garancije mojeg kupca. Čak mi je odvjetnik banke pomogao da se to sve realizira", napisao je Ivan dodajući kako su u Turskoj svjesni da će investirati 4,5 milijuna eura, do kraja godine zaposliti 50 radnika i platiti raznih davanja u proračun u iznosu od dva milijuna eura.
"Radi Linićevog poreza prodajem sve što imam. Mislim da vam i to govori kakvu hrvatsku netko želi! Strojeve sam dijelom poklonio, prodao u staro željezo, jer nema platežnog kupca i zato što se ne isplati voziti dolje, pošto kao investitor imam pravo uvesti nove strojeve, bez carine i poreza. Na moje stare (najstariji stroj je 4 godine) platio bih sva davanja, tako da mi je jeftinije kupiti nove!", stoji u pismu koje Ivan završava pozdravom: "Elveda!" (na turskom to znači zbogom)
