Anketa je pokazala da 35,4 posto ispitanika između 50 i 75 posto mjesečnih primanja izdvaja na otplatu kredita, dok 32,24 posto ispitanika izdvaja i preko 75 posto mjesečnih primanja na kredite.
Nekima je rata kredita veća od mjesečnih primanja
S obzirom na to da je temeljni uvjet procjene kreditne sposobnosti prilikom podizanja kredita bio da rate ne prelaze preko trećine primanja, ti podaci ukazuju na to da je velika većina ispitanika, prema istim tim kriterijima, danas kreditno nesposobna. Kako je za većinu izmjena osnovnih ugovornih uvjeta, uključujući promjenu valute kredita, potrebna ponovna procjena kreditne sposobnosti, jasno je da tim ljudima preostaje samo do daljnjega plaćati kredite prema sadašnjim uvjetima, stoji u rezultatima istraživanja udruge Franak.
Posebno je šokantan podatak da se kod 34 posto ispitanika dogodilo barem jednom da im je iznos rate kredita bio veći od mjesečnih primanja. Rezultati pokazuju kako pri podizanju kredita u gotovo trećini slučajeva (29 posto) ispitanici nisu imali mogućnost izbora banke, nego su iz raznih razloga morali kredit podići upravo u onoj banci u kojoj su to učinili. Najčešće se radi o tome da izbor banke uvjetuje poslodavac ili investitor stambenog objekta. Radi razlika u procjenama kreditne sposobnosti, u nekim slučajevima se radilo o tome da su sve druge banke kreditnu sposobnost procjenjivale negativno, stoji u rezultatima ankete udruge Franak.
Banke su svjesno dijelile rizične kredite
Posebno je zanimljivo pitanje izbora valute. Gotovo jedna trećina (31 posto) ispitanika uopće nije imala izbor valute. Kao najčešći razlog za to ispitanici navode da im je prilikom procjene kreditne sposobnosti bilo rečeno da su, zbog uvjeta da rata ne prelazi 1/3 primanja, kreditno sposobni samo za kredit u CHF. Rate kredita s valutnom klauzulom u CHF zbog manjih su kamata tada bile niže nego rate za kredit s valutnom klauzulom u eurima u istom kunskom iznosu. Zbog toga je bilo moguće da je osoba koja je kreditno nesposobna za kredit u eurima, bila proglašena kreditno sposobnom za kredit u CHF. "Takav način procjene kreditne sposobnosti ukazuje na to da su banke svjesno velikom broju građana plasirale iznimno rizične 'kreditne proizvode'", ističe se u anketi.
Budući da je ugovor o kreditu potrošački ugovor između dviju ugovornih strana, koje bi trebale biti u mogućnosti i nakon inicijalnog potpisivanja ugovora dogovorno mijenjati pojedine odredbe ugovora, postavlja se pitanje: koliko je nositelja kredita uspjelo pregovorima s bankom izmijeniti neku od ugovornih odredbi u svoju korist? Podaci su pokazali da se radi o vrlo malom udjelu dužnika kojima je to uspjelo – svega 6 posto. Iz obrazloženja ispitanika na pitanje o čemu se radilo vidljivo je da se u većini slučajeva radilo o dogovoru počeka ili produženja perioda otplate, zatim o smanjenju kamate.
Poražavajuća je i činjenica da preko trećine ispitanika (36 posto) procjenjuje vjerojatnost da im se dogodi ovrha nad nekretninom kao veliku ili izrazito veliku, a u 1,16 posto slučajeva ovrha se već dogodila.
Ispitanici koji imaju stambeni kredit s valutnom klauzulom u CHF
Nositelji kredita s valutnom klauzulom u CHF najvećim dijelom imaju između 30 i 39 godina, žive u kućanstvu s više članova obitelji (djecom) te imaju prosječna ili nešto viša osobnim primanjima u odnosu na hrvatski prosjek. Kako je već istaknuto, najveći broj ispitanika u uzorku ima stambeni kredit, a u većini slučajeva (63,45 posto) krediti su realizirani 2006. i 2007. godine. Upravo to je bilo razdoblje kad su banke propulzivno marketinški reklamirale stambene kredite kao "akcijske" s povoljnim uvjetima. Najveći broj stambenih kredita s valutnom klauzulom u CHF podignut je u Zagrebačkoj banci (30,4 posto), Hypo Alpe Adria banci (21,4 posto) i PBZ-u (19,1 posto).
Među ispitanicima sa stambenim kreditima s valutnom klauzulom u CHF udio onih kojima iznad 75 posto mjesečnih prihoda kućanstva odlazi na kredit iznosi 34,5 posto. Među tim ispitanicima također je (u usporedbi s nositeljima drugih vrsta kredita) statistički značajno veći udio onih koji procjenjuju vjerojatnost da im se dogodi ovrha visokom, vrlo visokom ili im se ovrha već dogodila.
Oni koji imaju kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima imaju dva problema, naglo povećanje rate i porast glavnice, zbog čega je nemoguće prebaciti kredit u drugu valutu, prodati stan ili promijeniti banku. Povećanjem glavnice dužnici su postali taoci situacije. Kod 51,7 posto ispitanika koji imaju stambeni kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima radi se o povećanju mjesečne rate između tisuću i dvije tisuće kuna (prosjek 1.675,66 kn, odnosno 50,94 posto u odnosu na početnu ratu), dok se u čak 31,9 posto slučajeva radi o povećanju većem od 2.000 kn.
Usporedba podataka o klijentima triju banaka s najvećim brojem stambenih kredita s valutnom klauzulom u CHF pokazuje da se klijentima Hypo banke dogodio najveći prosječni porast iznosa rata. Podaci pokazuju kako klijenti Hypo banke češće, u odnosu na ostale, izdvajaju preko 75% ukupnih prihoda kućanstva na rate kredita i češće im se dogodilo da im iznos rate prijeđe ukupna mjesečna primanja. Klijenti Hypo banke, češće u odnosu na klijente ostalih banaka, mogućnost da im se dogodi ovrha procjenjuju kao veliku i iznimno veliku (ili im se ovrha već dogodila).
"S obzirom na to da banke imaju uvid u sva primanja preko računa, činjenicu da nekome na rate kredita kontinuirano odlazi preko 3/4 osobnih primanja banke bi trebale svakako uzimati u obzir kao alarm. Banke bi u ovakvim slučajevima zajedno s klijentima trebale pokušati naći rješenje prije nego se dogodi najcrnji scenarij. Udruga Franak stoga poziva banke na trenutno smanjenje previsokih kamatnih stopa, HNB na bolji nadzor kreditnog poslovanja banaka, a Vladu RH da hitno donese mjere (uključujući Zakon o osobnom bankrotu) kojima će prekinuti trend povećanja broja ovrha nad domovima građana", upozoravaju iz udruge Franak.
