Piše to u svom članku ugledni Bloomberg, komentirajući vijest da je rejtinška agencija Fitch podigla Islandu rejting iz statusa 'smeća' na rubnih BBB- sa stabilnom prognozom. Naime, Island je u 2011. ostvario rast BDP-a od 2,9 posto, a u 2012. mogao bi pasti na još uvijek odličnih 2,4 posto. Deficit proračuna je sa 6,5 posto u 2009., godini nakon kraha, smanjen na samo 0,5 posto u 2011., a u 2012. se očekuje suficit proračuna.
Dakle, podaci govore da su Islanđani ispravno odlučili kada su na referendumu 2008. rekli 'ne' planu da s 85 milijardi dolara saniraju tri propale privatne banke.
Zašto zemlje ne slijede primjer Islanda?
"Island je slijedio upute iz priručnika o tome što učiniti u krizi. Bilo koji ekonomist s tim bi se trebao složiti", komentirao je za BloombergLars Christensen iz Danske Bank A/S. "Na kraju krajeva, ako su kućanstva nelikvidna, onda banke jednostavno moraju to prihvatiti, bez obzira na to koji je interes banke", dodao je Christensen komentirajući poteze islandskih vlasti.
Islandskim kućanstvima pomogao je dogovor između vlade i banaka da oproste dugove kućanstvima u iznosu koji premašuje 110 posto imovine tih kućanstava. Uz to, Vrhovni je sud u lipnju 2010. godine odlučio da su krediti s valutnim klauzulama nelegalni, što je značilo da kućanstva više ne moraju pokrivati gubitke krune. Bez toga, objašnjava Thorolfur Matthiasson, profesor ekonomije na Sveučilištu u Reykjaviku, dužnici bi se borili s dugovima koji su narasli 240 posto u odnosu na njihova primanja!
Također, islandske su vlasti pokrenule istragu protiv svih bankara upletenih u rizična poslovanja, a pod istragom je i bivši premijer Geir Haarde. Opuženo bi moglo biti 90-ak bankara.
"Pouka koju treba izvući iz islandske krize je da ako druge zemlje misle da je potrebno preuzeti dugove banaka, trebali bi pogledati koliko je uspješan bio sporazum 110 posto", kazao je Matthiasson.
Prijetnja Icesavea još uvijek postoji
Čak je i Fitch u svojoj posljednjoj ocjeni priznao da je islandski "neortodoksni odgovor na krizu polučio rezultate", iako kao prijetnja još postoje nepriznate obveze prema štedišama Icesavea izvan Islanda, koje Islanđani nisu željeli vratiti nakon propasti banaka. U slučaju gubitka međunarodne arbitraže na sudu EFTA-e, javni dug Islanda mogao bi se povećati za 6 do 13 posto BDP-a.
Nakon svih ovih događaja, neizvjesno je i hoće li Islanđani uopće htjeti ući u Europsku uniju. Po nekim istraživanjima, njih 64 posto bilo je za to da zemlja povuče molbu za ulazak u eurozonu. I Fitch smatra da na islandsko gospodarstvo neće utjecati kriza u eurozoni, koja se već treću godinu (neuspješno) bori s krizom.
