Isplata božićnica, regresa i 13. plaća samo su neke od radničkih beneficija određenih kolektivnim ugovorima čija se isplata zanemaruje, ignorira ili uplaćuje s "debelim" zakašnjenjem. Zbog toga sindikalisti imaju puno ruke posla, pa tako i oni u Osijeku.
Kolektivne tužbe zbog kršenja tzv. dodatnih radnih prava prestale su biti rijetkost.
"Nedavno smo na sud odveli slučaj osječke tvornice koju su njeni radnici skupno tužili zbog neisplate putnog troška na koji je tvrtka obvezala kolektivnim ugovorom. Ondje je situacija dosegnula takav apsurd da radnicima doslovno nije bilo uopće isplativo dolaziti na posao. Tužba je jako brzo i efikasno riješena, i to u korist radnika. Ovaj poslodavac, kao i brojni drugi, kada je radnicima uskratio pravo iz kolektivnog ugovora nije bio svjestan njegove obvezujuće snage", kaže za Glas SlavonijeFrano Kopić, teritorijalni povjerenik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za Osječko-baranjsku županiju.
A što kad nema sindikata?
Kopić kaže da velik broj poslodavaca završava na sudovima upravo zbog toga što olako potpisuju kolektivne ugovore, no, kada dođe vrijeme isplata iz ugovorenih prava, opravdavaju se kako nemaju novca. Vjeruju da takvo ponašanje ne može imati ozbiljne posljedice, ali se brzo, kaže Kopić, dokaže suprotno.
Dok radnici udruženi u sindikate prava iz kolektivnih ugovora bar mogu potraživati na sudu, to nije slučaj za velik broj djelatnika tvrtki koji o troškovima prijevoza, božićnicama, regresima i darovima za djecu mogu samo sanjati. Naime, takve tvrtke zastrašivanjem radnike odgovaraju od osnivanja sindikalnih podružnica.
Iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske ističu kako je najviše radnika zakinuto za isplatu božićnica/uskrsnica i regresa. To je prvo na čemu poslodavci štede kada poslovanje dođe u krizu i smatraju da je to normalno bez obzira na kolektivne ugovore koje su potpisali!
Nakon toga slijedi neisplata dara za djecu, a potom i troškova prijevoza. Također, za veliki broj poslodavaca u Osijeku karakteristično je i isplaćivanje troška prijevoza samo za 1. prijevoznu zonu, do 230 kuna, odnosno u visini mjesečne karte gradskog prijevoza. To je, kažu sindikalci, diskriminacija osoba koje žive izvan prve zone prijevoza.
