"Činjenica jest da smo im već nekoliko mjeseci dužni za vodu, ali dali smo im bjanko zadužnicu na iznos od 400.000 kuna preko koje se mogu naplatiti. Umjesto da u ovim kriznim vremenima podržavaju proizvodnju i poduzetnike od kojih žive takve javne ustanove, njih nije uopće briga hoćemo li mi opstati", rekao je za Slobodnu Dalmaciju Dubravko Frankić, voditelj splitske poslovnice MBM-a.
"Štete su nam ogromne jer mi bez vode ne možemo raditi. Samo u ovo jedno poslijepodne bez mogućnosti zalijevanja biljki, propalo nam je sigurno 100.000 kuna. Trenutačno imamo zaliha robe u vrijednosti od šest milijuna kuna. Hoćemo li čekati da nam i to propadne", dodaje Frankić, koji je nakon dolaska policije svojim radnicima ipak dao nalog da nakon dva sata maknu viljuškar s ceste.
"Ovo je divljaštvo, a mi smo nemoćni. Nas su uzeli kao taoce, a policija ne može promptno reagirati jer joj treba pravno tumačenje. Apsurd je i što su s viljuškarom stali na zemlju koja je u vlasništvu Instituta", ogorčen je bio dr. sc. Boško Miloš, koordinator za nastavu na Institutu.
Iz Odjela za upravu ove ustanove napominju kako s tvrtkom koja je trenutačno u njihovim prostorima uopće nemaju ugovor o zakupu.
"Prije godinu dana smo doznali kako je naš najmoprimac, otišao u stečaj, te da je sve svoje zaposlenike prebacio na sestrinsku tvrtku MBM Lučko-Zagreb. Oni su nas time doveli u zabludu. Kao javna ustanova ne možemo nikomu dati novi ugovor, već trebamo raspisati natječaj. Kad smo doznali da je naš najmoprimac u stečaju, prestali smo podmirivati njihove obveze kako nam se dalje ne bi gomilao dug. Uvijek su bili neuredni u plaćanju, pa su nam samo za vodu dužni 50 tisuća, dok ukupni dug iznosi 369 tisuća kuna. Svjesni smo kako će se nama ovrhom sjesti na račun jer su oni u stečaju, ali jednostavno ne želimo da taj dug još više naraste", pojašnjava pravnik Marino Mijač.
