Koliko košta ugrađivanje 'Čačićevih' brojila

Ugradnja svakog pojedinog razdjelnika košta između 500 i 550 kuna, što znači da za u prosjeku četiri radijatora po stanu može iznositi i više od dvije tisuće kuna.

20.9.2012.
6:59
VOYO logo

Prije nekoliko dana HEP je lokalnim vlastima u Zagrebu, Velikoj Gorici, Sisku, Zaprešiću, Samoboru i Osijeku uputio zahtjev za poskupljenjem grijanja za gotovo 37 posto. Hrvatske građane to je bacilo u dodatni očaj, gradonačelnici tih gradova usprotivili su se takvoj odluci, informativne emisije brujale su o dodatnom udaru na standard građana. Sol na ranu u svojoj maniri stavio je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić izjavivši: "Ugradite si brojila sami i plaćat ćete manje račune." Točnije, HEP-u i Ministarstvu socijalne skrbi predložit će uvođenje brojila za socijalno najosjetljivije, a ostali građani neka to riješe sami.

Umjesto da objasni sve aspekte postavljanja razdjelnika i možda ponudi rješenje za njihovo organizirano postavljenje po stambenim objektima, kao što je ono već djelomično provedeno u Virovitici i Rijeci, javnost je dobila tek još jednu dozu Čačićevog cinizma, što kod građana tek proizvodi dodatni revolt. Što se međutim može konkretno dobiti postavljanjem razdjelnika na radijatore u stanovima? I može li se dogoditi da unatoč postavljenom razdjelniku i dalje plaćate veću cijenu za grijanje nego što je realna potrošnja?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Energetski učinkovito

Članica našeg stručnog timaNela Kovačević, voditeljica savjetovališta za potrošače u Splitu, koja se već godinama bavi tom temom, tvrdi da je postavljanje razdjelnika energetski učinkovito rješenje koje pridonosi pravičnosti.

"Najjednostavnije je bilo određivati trošak prema metru kvadratnom, ali se radi o krajnje nepravednom rješenju, a u 21. stoljeću situacija je i ekonomski i tehnički drugačija", ističe. Naime, fiksni dio računa za grijanje građani plaćaju za održavanje hladnog pogona toplane i on je, jasno, neovisno o godišnjem dobu, uvijek isti. No, varijabilni dio ovisi o količini toplinske energije koju građani potroše. Razdjelnik bi omogućio točniju raspodjelu potrošnje pojedinog kućanstva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Imate obitelji kojih nema čitav dan u kući i vraćaju se tek navečer. Oni bi tek održavali određenu temperaturu u stanu i ne bi imali potrebe grijati na maksimumu čitav stan cijeli dan. Postoje građani koji nemaju potrebu grijati pojedine prostorije u stanu, ili građani koji određene dane u mjesecu izbivaju iz stana. Uvođenjem razdjelnika povećala bi se ušteda i na pojedinačnoj i na općoj razini", objašnjava nam Kovačević, koja je u gradu Splitu sudjelovala u postavljanju mjerila za vodu koja su pokazala da se njihovim postavljanjem postiže ušteda između 40 do 60 posto. No, i za to je postojao otpor, kaže nam, kao što i sada postoji za postavljanje razdjelnika za grijanje.

Oko 500 kuna po razdjelniku

No, problem se očito javlja prilikom provedbe istoga u djelo. Osim što je potreban pristanak većine stanara (minimalno 50 posto) da bi se provela ugradnja razdjelnika, a što će u pojedinim zgradama biti gotovo pa nemoguća misija, potrebno je za istu izdvojiti i određenu svotu novca. Ugradnja razdjelnika s termostatskim ventilima dođe između 500 do 550 kuna s PDV-om, a ako u stanu imate primjerice četiri radijatora, taj iznos može prijeći dvije tisuća kuna. Za mnogo obitelji, koje uopće ne spadaju u socijalne slučajeve, takav izdatak nije mali, nego se pretvara u pravi problem. Kovačević pritom ima nekoliko prijedloga – da stanari razgovaraju s predstavnikom stanara kako bi se dogovorili može li se dio tog iznosa isplatiti iz sredstava pričuve, da tvrtke koje se time bave daju kredite za to ili da se podigne kredit u banci. "Iako nisam pobornik dizanja kredita u bankama", domeće Kovačević.

Danas.hr kontaktirao je tvrtku Ti-San, koja se bavi postavljanjem razdjelnika, gdje smo pričali s prokuristom Petrom Frukom. Fruk je mišljenja da bi zbog rastućeg siromaštva lokalne samouprave trebale dati određene poticaje za ugradnje razdjelnika, a za to bi se trebao zauzeti netko na lokalnoj razini. "Prije tri, četiri godine gradonačelnicima smo poslali dopis u kojem smo ukazali na dobrobit ugradnje razdjelnika, a kojim se pokazuje ušteda od 20 do 40 posto, smanjenje CO2 te dobivanje na kapacitetima energenta. Uostalom, tvrtke bi imale potrebu za većim brojem zaposlenika. No, nitko se od gradonačelnika nije udostojio niti nazvati vezano za tu ideju. Mi smo predložili da se na nivou lokalne zajednice naprave projekti ugradnje razdjelnika koji bi bili sufinancirani. Ali na tom bi projektu trebalo raditi, i to je već posao, to je kod nas problem", kaže nam Fruk.

Za primjer daje Viroviticu, u kojoj su u oko 300 stanova već ugrađeni razdjelnici koje je u iznosu od 20 posto subvencionirao grad, a 20 posto distributer plina. Ostalih 60 posto financirali su građani, a njihov je iznos bio podijeljen u 12 rata. U Rijeci su ugrađeni razdjelnici u 60 posto zgrada, a ugradnju je subvencionirao grad zajedno s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Zajedno su činili oko 45 posto učešća u cijeni. "No, što se događalo. Novac je iz Fonda išao na grad, iz grada na distributera, s distributera na upravitelja zgrade i sigurno nitko nije zabadava to radio ni za lijepe riječi prebacivao taj novac s banke nekom drugom. Vjerujemo da se dio tog novca gubi na tom putu", kaže nam Fruk.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Penali za one koji ne ugrade razdjelnike

Oni su zato Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost predložili da direktno njima predlažu zgradu za ugradnju razdjelnika koju bi subvencionirali. "To bi po logici stvari trebala biti najjeftinija linija. Međutim, oni na to nisu pristali, a objašnjenje je da nemaju kapaciteta za to. To je za njih očito previše posla", ističe.

Također, za one građane koji ne uvedu razdjelnike, a žive u zgradi u kojoj je dio stanara uveo razdjelnike, zakonodavac je odredio destimulativni faktor od 25 posto (plaćat će penale). No, Fruk nam kaže da je prema njihovom iskustvu destimulativni faktor premali. Primjerice Slovenija, prije nego je uvela zakonsku obvezu da svi moraju ugraditi razdjelnike topline, imala je destimulativni faktor od 60 posto. Naime, stanari koji su ugradili razdjelnike i dalje plaćaju određeni udio ukupne potrošene energije cijele zgrade, stoga bi se uvećanim računima onim stanarima koji nemaju ugrađene razdjelnike postigao korekcijski faktor.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naljutio vas je neki potez Vlade? Niste sigurni kako će se novi zakon odraziti na vašu budućnost? Muče li vas komunalna poduzeća neopravdano visokim računima ili lošom uslugom? Imate neki drugi problem o kojem želite mišljenje nekog od članova našeg Stručnog tima? Pišite nam na strucnitim@portal.net.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo