Divku su kasnije zamijenili neki drugi instant napici pa tako u Hrvatskoj sve do OPG-a Agro Puškarić ni nije bilo nikog tko bi sadio cikoriju. I Mariju Puškariću ona se dogodila sasvim slučajno, jer je u trenutku njegova odustajanja od šećerne repe Franck tražio kooperante za cikoriju. Puškarić se javio i nije požalio. Danas je jedini u zemlji koji je sadi, ali samo u pet posto svoje proizvodnje dok ostalo otpada na krumpir i češnjak.
Da je donio dobru odluku potvrđuje i i činjenica da je cikorija u svijetu sve popularnija. Inače, Hrvatska, Slovenija, dio Mađarske, Srbija i Austrija, područja su njene prirodne rasprostranjenosti pa nije čudno što je mnogo kvalitetnija od indijske – i predmet interesenata iz Rusije, Belgije, Francuske, Njemačke, koji kucaju na Puškarićeva vrata.
"Svi, međutim, traže prerađenu, a u nas je prerađuje samo Franck", kaže za Večernji list Puškarić.
U Francku, pak, kažu kako je ovogodišnja kampanja s Puškarićevih 25 hektara zapažena po iznadprosječnoj kvaliteti, a realizirano je približno 740 tona sirovine. "Nakon prerade, rezanja, sušenja i mljevenja dobiveno je 174 tone suhe cikorije, što je količina koja bi trebala biti dostatna za sljedeće dvije godine za potrebe regionalnog tržišta, primarno Hrvatske i Slovenije za Franckovim proizvodima", opisuje Zoran Škevin, direktor proizvodnje Francka, ističući kako se obrada i skladištenje cikorije i danas obavljaju u pogonu u Bjelovaru, koji je otvoren davne 1900. godine.