Zagrebački holding u travnju je prošle godine izvansudskom nagodbom oprostio petrokemijskoj kompaniji Dioki gotovo polovinu dugovanja na ime naknade za korištenje gradskog pročistača voda pa je ukupni iznos duga od oko 46 milijuna kuna umanjen za spomenutu svotu.
Kako Bandić inače nije sklon Ježiću, Sanader je "pogurao" stvar i učinio Ježića jedinim korisnikom pročistača voda koji se nagodio oko duga, navode Novosti. Ježić nije imao komentara.
Koliki je dug bio uopće?
Ono što je ipak najčudnije jest da su i Holding i Dioki u javnost puštali informacije koje se jednostavno ne uklapaju, a tiču se ponajprije iznosa tog duga.
Naime, sve do travnja 2009. godine, Dioki je vodio kampanju protiv Holdinga tumačeći putem medija koliko zapravo duguje gradskom poduzeću. Protivio se iznosu za koji ga "tereti" Holding argumentom da ima vlastiti pročistač.
Holding je tvrdio kako se naknada određuje prema količini preuzete vode koja na kraju proizvodnog lanca postaje otpadnom vodom u omjeru jedan naprema jedan, s čime se nije slagao Dioki. Naime, čak se 30 posto vode korištene za hlađenje njihovih pogona pretvara u vodenu paru i potom odlazi u slobodnu atmosferu.
U odgovoru na upit novinaru tjednika, Vlasta Pavić, članica Uprave Holdinga navodi da je tu Diokijevu tezu podržala ekspertiza trgovačkog društva Mašinoprojekt, a potvrđena je i revizijom Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Zbog toga je i uprava Holdinga, tvrdi Pavić, na sastanku održanom bez predsjednika Ive Čovića, pristala umanjiti dug za 30 posto.
Međutim, to se ne poklapa s izjavom član Uprave Diokija Lea Dolezila objavljenom u magazinu Lider prije tri godine, koji je kazao kako Dioki "uredno podmiruje 70 posto iznosa računa, koliko smatra da je ispravno, jer je protiv plaćanja 'nameta na paru'".
Kako pišu Novosti, postavlja se pitanje: zašto je Holding tada poništio Diokiju samo dio duga (dakle, dio od tih 30 posto koliko nisu plaćali), ako je ekspertiza pokazala da uopće nisu morali plaćati tih 30 posto?
Specifični Dioki
Pavić je potvrdila i da nitko od dužnika iz tog vremena nije tražio djelomično poništenje duga te da je Diokijev slučaj "specifičan". Ne zaboravimo da naknadu plaćaju i kućanstva koja nisu niti priključena na pročistač, poput podsljemenske zone i Dubrave, ali i veliki tvornički pogoni Dukat, Zvijezda, Coca Cola, Pliva, Zagrebačka pivovara, Kraš, Jamnica, Labud itd. - koji prijete da će svoje pogone zbog naknade preseliti u industrijske zone jeftinijih gradova.
Gdje je 70 milijuna eura?
Na kraju krajeva, ni ne zna se koliko je koštao pročistač voda: Grad Zagreb počeo je tu dugogodišnju operaciju s podatkom o cijeni od oko 170 milijuna eura, i zaustavio se na 256 milijuna, ali je Europska banka za obnovu i razvoj paralelno izvijestila kako je Zagrepčane pročistač koštao 326 milijuna eura.
Prethodni članci:
arti-201001130539006 arti-201002050291006 arti-201003040281006
