U Državnom odvjetništvu, koje u takvim sporovima zastupa državu, ističu da su zadovoljni što pravorijek suda potvrđuje da su zahtjevi Adrije u potpunosti neosnovani i da Hrvatska nije povrijedila niti jednu od svojih međunarodnih obveza prema stranim ulagateljima.
Tužba Adrie potječe iz njenog spora s Hrvatskom lutrijom još iz ranih 90-tih godina. Spor se odnosi na dva zajednička ulaganja u igre na sreću koja su nastala prije raspada bivše Jugoslavije. Kao što je to bio slučaj i s mnogim drugim poslovnim pothvatima u Hrvatskoj u to vrijeme, tijekom Domovinskog rata zajednička ulaganja pretrpjela su značajan ekonomski pad. Poslovni odnos Hrvatske lutrije i Adrie pogoršan je kad je Adria pokušala od Hrvatske lutrije preuzeti upravljanje zajedničkim ulaganjima što je dovelo do nemogućnosti upravljanja i u konačnici raskida ugovora od strane Hrvatske lutrije 1994.
Nakon raskida ugovora Adria je pokrenula protiv Hrvatske lutrije sudski postupak pred hrvatskim sudom, a u početku je tražila ponovnu uspostavu zajedničkih ulaganja. Kasnije je, međutim, preinačila tužbu na način da je zatražila naknadu štete, kažu u Državnom odvjetništvu.
Nakon opsežnog raspravljanja Adrijine tužbe, u studenom 2002. godine hrvatski sud je naložio Hrvatskoj lutriji da plati Adriji naknadu štete u iznosu od 4,5 milijuna eura. Sud je utvrdio taj iznos kao ukupni iznos Andrijinog ulaganja u zajednička ulaganja, a Hrvatska lutrija je platila navedeni iznos u cijelosti.
Adria je ustrajala pri tužbi protiv Hrvatske lutrije zbog izgubljene zarade, koja još uvijek nije riješena pred hrvatskim sudom.
Bez obzira na presudu hrvatskog suda u korist Adrije i bez obzira na iznos naknade koji je primila temeljem presude iz studenog 2002. Adria je u lipnju 2007. podnijela novu tužbu protiv Republike Hrvatske. To je učinila putem međunarodne arbitraže po UNCITRAL pravilima.
U arbitražnom postupku tražili su naknadu od čak 80 milijuna eura uz tvrdnje da je Hrvatska tijekom Domovinskog rata izvlačila novac iz zajedničkog ulaganja i da su Adrijini problemi nastali zbog navodnog nastojanja Hrvatske "da se riješi austrijskog kapitala iz hrvatskog gospodarstva".
No, pravorijek iz lipnja 2010. godine odbio je u cijelosti Adrijinu tužbu protiv Hrvatske i potvrdio da je spor između Adrie i Hrvatske lutrije u potpunosti trgovačke naravi i da nema odgovornosti države.
Prema tome, Republika Hrvatska nije povrijedila svoje obveze koje proizlaze iz međunarodnog prava, a sud je utvrdio da je Hrvatska putem svojeg suda omogućila Adriji raspravljanje o njenom zahtjevu i naložila Hrvatskoj lutriji da plati Adriji znatan iznos naknade štete, ističu u Državnom odvjetništvu.