Mboma, 30-godišnji napadač Parme, dobio je najviše glasova, a potpunu dominaciju kamerunskih nogometaša na proglašenju afričkog igrača godine potvrdila su trojica njegovih sunarodnjaka, koji su se plasirali odmah do njega. To su Laurent Etame Mayer, Samuel Eto'o i Geremi Fotso Njitap, dok je prošlogodišnji pobjednik Nwankwo Kanu iz Nigerije tek peti.
Reprezentacija Kameruna u 2000. je osvojila Afrički kup nacija, pobijedivši u finalu Nigeriju nakon izvođenja jedanaesteraca, a na Olimpijskim igrama u Sydneyju kamerunska izabrana vrsta do 23 godine okitila se zlatnom medaljom. Mboma je bio jedan od trojice igrača preko 23 godine, koji su imali pravo nastupa u olimpijskoj reprezentaciji Kameruna, a svoj doprinos osvajanju najsjajnijeg odličja dao je s četiri pogotka. Njegove golgeterske sposobnosti došle su do izražaja na Afričkom kupu nacija, ali najdraži pogodak postigao je, ipak, protiv svjetskih i europskih prvaka Francuza u prijateljskoj utakmici odigranoj na Stade de Franceu. Kamerun je u tom susretu, zahvaljujući upravo Mbomi, uspio izvući neodlučeni rezultat.
Patrick Mboma peti je Kamerunac koji je u tridesetogodišnjoj povijesti izbora afričkog nogometaša godine dobio tu prestižnu nagradu, i prvi nakon Rogera Mille 1990. godine. Čak 23 od 25 članova novinarske i stručne komisije Afričkog nogometnog saveza označili su stasitog Kamerunca kao "prvi izbor". Preostala dvojica dodijelila su mu drugo mjesto.
Mboma je rođen u Douali, ali od ranog djetinjstva živio je u Francuskoj. Prvi ugovor potpisao je za Paris Saint Germain, no nikako se nije uspio probiti u prvu momčad, te je većinu vremena proveo "na kaljenju", u Chatearouxu i Metzu. Glavni krivac igračke stagnacije mladog Mbome bio je dvostruki dobitnik nagrade za najboljeg afričkog nogometaša - George Weah. Nakon neuspješne pariške epizode, uputio se u Japan. U japanskoj ligi Patrick Mboma je proigrao, postigavši u dvije sezone 25 golova, a dobio je i nagradu za najkorisnijeg igrača lige. Za kamerunsku reprezentaciju debitirao je 1995. godine protiv Liberije, prvi pogodak u dresu Kameruna postigao je 1996. godine protiv Togoa, a standardno mjesto u najjačoj jedanaestorici izborio je tek prošle godine. Sudjelovao je na dva Afrička kupa nacije i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, gdje je postigao i jedan pogodak (protiv Čilea). Nakon Svjetskog prvenstva prešao je u talijanskog prvoligaša Cagliari, u kojem je proveo dvije sezone. Ove je godine potpisao za Parmu, u čijem je dresu prvi put nastupio nakon povratka s Olimpijskih igara.
