Kraška brda u jugozapadnoj Sloveniji doista podsjećaju na ona oko Sarajeva, ali to nije jedini razlog zbog kojega su upravo tamo iskopani rovovi u kojima su snimljeni prvi kadrovi filma "Ničija zemlja" za koji producenti kažu da će biti prva poštena priča o prirodi rata u Bosni i Hercegovini, rađena s vremenske distance i sa porukom "Da se ne zaboravi".
Snimanje je započelo početkom prošlog tjedna, a osim terena Slovenija je osigurala iz državnog filmskog fonda 400.000 dolara sredstava, 10 posto od ukupnog budžeta čiji lavovski dio nose filmske produkcijske kuće iz Italije, Francuske i Velike Britanije.
"Budžet je skroman, ali smo uvjereni u poslovni uspjeh zbog velikog interesa u europskim državama, a došlo je i pravo vrijeme za jedan takav film. Nulta verzija mora biti završena do ožujka iduće godine i čini se da ćemo ga uspjeti prikazati na festivalima u Cannesu i Veneciji. To je prilika koju ne smijeno propustiti." - kaže predstavnik francuskog koproducenta NOE Productions Čedo Kolar.
Filmska priča postavljena u 1993. godinu - vrijeme kad rat bjesni svom snagom. Tri vojnika neprijateljskih vojski (glumci Branko Đurić, Filip Šovagović, Rene Bitorajac) nađu se igrom slučaja na ničijoj zemlji, između ratnih linija i pokušavaju naći izlaz iz klopke, pri čemu se u dramatičnim suituacijama između njih smjenjuju tolerancija i mržnja, u sve se umiješaju novinari i Unprofor.
Film se - kažu producenti - ne opterećuje traženjem krivaca za rat, nego ga uzima kao metaforu i traži univerzalne poruke o besmislenosti nasilja. U filmu nastupa i Mustafa Nadarević te više međunarodnih filmskih zvijezda, npr. Katrin Cartlidge ("Lom valova", "Prije kiše"). Jedini koji je odbio ulogu u filmu zbog premalog honorara bio je beogradski glumac Sergej Trifunović.
Mladi bosanski režiser Danis Tanović nakon odlaska iz Sarajeva 1994. dovršio je studij režije u Bruxellesu, a sada živi u Parizu.
Završio je i glazbenu akademiju i bavi se mišlju da bi za film mogao komponirati i glazbu.
"Želim napraviti film pun kontrasta i disharmonije svih vrsta kako bi se na koncu pokazala spoznaja da mržnje i disharmonija ne donose nikakva rješenja", kaže redatelj.
U izazivanju takvih efekata scenaristi nisu bježali ni od dijaloga koje karakteriziraju smisao za sarajevski humor apsurda.
U grmljavini oko njih tako jedan od "tri ratna druga" uzima u ruke novine koje je ostavio vojnik Unprofora i komentira "Pogledaj što rade ovi u Ruandi, pa ti su sasvim poludjeli!".
Oni koji su izašli s idejom o filmu No Man's Land vjeruju da će ga publika primiti zbog univerzalnosti priče i zato što se ne bavi traženjem krivaca. Bosanska ekipa ipak drži da film ne može biti potpuno bez etike - Dragojevićev "Lepa sela lepo gore" drže prosrpskim, a neki ga nisu ni gledali, dok je "Dobrodošli u Sarajevo" bio pretjerano patetičan i usmjeren na promociju u SAD-u, zaboravljajući tragiku pojedinca.
Slovenski filmaši i glumci koji sudjeluju u filmu vjeruju da bi mogući uspjeh koprodukcije o bosanskom ratu i njima mogao koristiti da dobiju slične projekte u kojima bi mogli surađivati sa svjetskom filmskom industrijom. Stariji filmaši gotovo su zaboravili vrijeme kad je u Sloveniji neke kadrove snimao Sam Peckinpah, a domaća produkcija je slaba.
