Iako su izabrali novog predsjednika, Slovenci i dalje ne odustaju
od
prosvjeda
i zahtjeva da se svrgnu bogate, političke elite s
vlasti.
Dok su obračuni prosvjednika i policije postala uobičajena stvar
za inače mirnu Sloveniju, u redakciju Dela stiglo
je pismo pripadnika snaga reda i sigurnosti.
Slovenija puca po šavu: Žestoki sukobi policije i prosvjednika!
Prosvjedi ponovno prerasli u ulični rat: Uhićeno 120 ljudi!
Janša: Dovoljna je šibica da se Slovenija zapali
Policajac je poručio kako neće udarati gladnog susjeda, nečijeg sina ili oca, te dodao da je on dio naroda i da će spustiti štit i skinuti kacigu na idućem prosvjedu. Pozvao je kolege policajce da učine isto.
Njegovo pismo prenosimo u cjelosti:
'Poštovani policajci, kolege, prijatelji, očevi i majke
slovenske djece. Bio je rat, bilo je nasilja, uspješno smo
obranili Sloveniju, samo smo željeli neovisnost i bolji život.
Ali sada smo ostali zarobljeni, u zatvoru smo slovenske politike,
lijeve i desne,
u diktaturi Janeza Janše, nesocijalne
poremećene osobe koja nas vodi i koja je upregnula Vinka
Gorenaka, našeg izdajicu zahvaljujući kojemu primamo
minimalne plaće. Upravo taj Gorenak izdao je svoje
kolege.
I tako smo mi postali dio ustanka, dio slovenskog ustanka
koji ima dvije strane. Prva strana je narod koji želi
iskorijeniti totalitarnu diktaturu vlasti, a druga strana je
šačica nezasitnih materijalista koji su zaboravili da smo mi
Slovenci ljudi. I mi ljudi, čiji su krv i srce slovenski, nećemo
dati da Slovenija bude politička elita.
Ja sam zaprepašten, ne mogu vjerovati, da se slovenska
policija sve više bavi "kriminalom" u koji spada krađa peciva i
kruha, krađa osnovnih stvari za život. Ti ljudi nisu lopovi i
kriminalci, oni su gladni! To rade da bi preživjeli. Da prežive u
Sloveniji koja je trebala postati nova Švicarska. Tu se više ne
da živjeti. Ti gladni ljudi koji su ukrali pecivo i kruh su
osuđeni. A tajkuni, vladajući i gradonačelnici ne. Zato samo
poručujem vlastima: još uvijek sam čovjek, još uvijek što je
pravo a što krivo. Čak i kad stavim kacigu, pancirku, prsluk i
držim pendrek.
Poručujem Goreneku, Janši i svim ostalima, lijevima i
desnima! Nikad više ne budem udario po onima koji prosvjeduju. Ne
budem udarao gladne ljude, koji su gladni zbog vaše
nesposobnosti. Ne budem udarao po ljudima koji su u pravu! Ne
budem udarao po gladnom susjedu , sinu, ocu majci,
sestri!
Neću to činiti niti na zapovijed! Nisam tako
odgojen.
Politički nisam opredijeljen. Ovo pišem jer moj 5-godišnji
sin nakon tri mjeseca slavi rođendan. Rekao sam mu da ne može
pozvati prijatelje. Jer nemamo novaca, iako smo i supruga i ja
obrazovani. Ostao je bez riječi, jako je plakao. Obećao sam
mu da će iduće godine imati veliku zabavu. I to sam
vjerojatno lagao. Morao sam zbog njegovih suza. Morao sam lagati
svom djetetu zbog nesposobnih na vlasti, zbog diktatorske
politike koja nema osjećaja za radnike.
Ovo pismo sam napisao zbog svih nas običnih ljudi. Ja ću
spustiti štit, maknuti kacigu, zanemariti naredbu, ja sam dio
vas, dragi ljudi!
Za Vladu: Gotovi ste, spustit ćemo štitove!
Policajac'
Javnosti nije poznat dentitet policajca.
