Bivši predsjednik HR Herceg Bosne DarioKordić sletio je u petak u Zagreb kamo je stigao nakon što je u Austriji odslužio dvije trećine 25-godišnje zatvorske kazne na koju ga je zbog ratnih zločina nad bošnjačkim civilima u Lašvanskoj dolini osudio Haški sud.
Satima prije predviđenog slijetanja zrakoplova iz Beča u zagrebačkoj Zračnoj luci počeli su se skupljati Kordićeve pristalice, da bi ga u trenutku izlaska iz carinskog prostora dočekao frenetičan pljesak nekoliko stotina ljudi.
Među okupljenima bili su Kordićeva supruga i djeca, uža i šira obitelj, neki svojedobno visokopozicionirani politički dužnosnici poput Zvonimira Šeparovića, Zdravka Tomca, Ivića Pašalića ili Anta Kovačevića, ali i mnogo "običnih građana" koji su držali hrvatske zastave i natpise podrške bivšem haškom zatvoreniku.
Nakon što se u suzama izgrlio sa suprugom i djecom, Kordić se okupljenima obratio vrlo emotivnim govorom u kojem je uputio zahvalu cijelom hrvatskom narodu te višekratno Bogu i katoličkoj vjeri.
"Ovo je pobjeda cijelog hrvatskog naroda iz Hrvatske, BIH, Herceg Bosne i iseljeništva", kazao je Kordić čija je svaka rečenica bila prekidana pljeskom i uzvikivanjem njegovog imena.
"Svi smo danas jedno srce, srce Hrvatsko", uzviknuo je u jednom trenutku Dario Kordić, dodavši kako "ova pobjeda neće biti konačna dok je posljednji hrvatski uznik iz Haaga i drugih kazamata po svijetu ne dotakne hrvatsku zemlju".
Kordić je posebnu zahvalu uputio i hrvatskim braniteljima te supruzi i djeci odnosno Katoličkoj Crkvi koju je nazvao "dvama dijelovima moje obitelji".
Među nazočnima Daria Kordića dočekali su i predstavnici Katoličke Crkve, a sisački biskup Vlado Košić u jednom je trenutku poveo kratku molitvu.
Dario Kordić poslije toga se uputio u masu pozdravljajući se i grleći sa svima koji tu to poželjeli, pa se od razdraganom mnoštva uspio odvojiti tek više od sat vremena nakon slijetanja na zagrebački aerodrom.
Kordićev dolazak obilježio je i mali incident. Neposredno nakon prvih riječi koje je uputio okupljenima iz mase je zasad nepoznata osoba povikala "ubojico, sotono" i zaprepastila sve okupljene, ali prije nego što je itko iz mase uspio reagirati, počinitelja su uspjeli uhvatiti pripadnici policije te ga priveli.
Dario Kordić (54) bio je potpredsjednik i član predsjedništva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, te jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH).
Zbog odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u središnjoj Bosni, Kordić je 2001. nepravomoćno osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja i teških povreda Ženevskih konvencija počinjenih protiv bošnjačkih civila u Lašvanskoj dolini 1993. godine.
Kaznu mu je pravomoćno potvrdilo žalbeno vijeće ICTY-ja 2004. godine navevši da je Kordić "kao visoki regionalni političar planirao i poticao zločine počinjene u Ahmićima 16. travnja 1993. i s njima povezanim zaseocima Šantići, Pirići i Nadioci" čiji je cilj bilo "etničko čišćenje tog područja", te mu povrdilo kaznenu odgovornost za ta djela po svim osnovama. Potvrdilo je i da se "Kordićeva uključenost u kampanju progona" odnosi i na zločine počinjene u općini Kiseljaku te na odgovornost za protupravno zatvaranje civila u zatočeničkim centrima na području Viteza i Kiseljaka.
Kaznu je izdržavao u austrijskom zatvoru Karlau kod Graza u što mu je uračunat boravak u haškom pritvoru od dobrovoljne predaje 1997. godine. Prema pravilima Haaškog suda, zatvorenik može biti pušten iz zatvora nakon što odsluži dvije trećine kazne.
