Američki znanstvenici na medicinskom fakultetu Baylor u Hustonu (Teksas) uspjeli su uzgojiti laboratorijske miševe kojima nedostaje gen za kodiranje proteina perilipina. Perilipin oblaže čestice masti u organizmu i sprečava njihovu razgradnju od strane HSL-a, hormonalno senzitivne lipaze, tvari koja metabolizira masti. Čak i uz ishranu izuzetno bogatu masnoćama, miševi su ostali vitki. Jedući 25 % više hrane i ne krećući se mnogo, "mršavi miševi" imali su 8 % više mišića i upola manje sala od normalnih miševa. Čak je i križanje s miševima koji su genetski skloni debljanju dalo mršave miševe.
Istraživač s Baylora, dr. Javier Martinez-Botas, izjavio je: - Izliječili smo genetsku gojaznost kod miševa, čak i gojaznost koju uzrokuje ishrana s obiljem masnoća. Ovi miševi imaju mnogo manje sala od normalnih miševa, čak i kad jedu više. Sagorijevaju više masti i imaju višu metaboličku težinu. Isti protein se nalazi u ljudima. Ovo je velik napredak u nastojanjima da se u budućnosti razvije terapija protiv gojaznosti.-
Dr. Samuel Klein, glasnogovornik za Sjevernoameričku udrugu za proučavanje gojaznosti, ističe da uklanjanje perilipina ipak nije gotovo rješenje. - Ovo proučavanje istražuje stanične mehanizme reguliranja energetske ravnoteže tijela. Blokiranjem perilipina sprečava se mobilizacija i razlaganje masti u masnim stanicama, što možda nije dobro. A i ako razložite mast i nemate gdje s tim, ni to nije dobro. Blokiranje perilipina nije dobro rješenje za gojaznost ukoliko nemate načina da oksidirate i sagorite masne kiseline koje se time oslobađaju, jer će inače one samo biti preraspoređene. Nadamo se da će ova otkrića na životinjama dovesti do novih i boljih terapija za ljude, ali još nije jasno koje sve mogu biti posljedice eliminiranja perilipina.-
