Tim stručnjaka koji testira mirise u unutrašnjosti automobila ne mora imati posebno razvijen organ njuha. Dapače to su pretežito radnici zaposleni u poduzeću, upoznati s procesima proizvodnje, novim materijalima i kemijskim formulama.
Testiranje započinje rano ujutro. Komisija doduše ne sjeda u auto, ne zatvara oči i ne snifa mirise automobila već dobija malu staklenku s izoliranim mirisom kojeg prinosi svom nosu. Jedini uvjet koji je postavljen glasi: tog dana nema parfimiranja, kolonjskih vodi, krema za zaštitu kože, pušenja, da ne govorimo o luku.
Ukoliko materijal dobije od mogućih 6 bodova zlatnu trojku materijal pada na ispitu. Moramo spomenuti da su njemački proizvođači automobila kao što su BMW, VW, Audi i DaimlerChrysler posebno ponosni što njihova koža u automobilu ne smrdi kao talijanska ili, ne daj bože, azijska.
Pa ipak, iako su i Nijemci čuli što je učinio Rolls Royce da bi zadovoljio svoju klijentelu ? izumio sintetski miris drva da bi vratio u auto onaj stari štih - oni ne namjeravaju koristiti dodatne arome ? primjerice ? malinu, limun ili mentol.
Prema riječima voditelja pripadajuće komisije u Audiju Lussmanna Geigera cilj je stvoriti što neutralniji miris, a uz to ostaviti bar malo onog koji miriše po novom kako bi vaš susjed mogao primijetiti u čemu se vozi.
