Postupak javne nabave je poništen i idemo dalje kao da ništa nije bilo. Tako bi se moglo sažeti držanje ministra zdravstva Vilija Beroša u slučaju „zlatni WC“.
Ministarstvo zdravstva je postupak poništenja javne nabave u kojem su trebali biti obnovljeni sanitarni čvorovi u njihovim prostorijama za 2,3 milijuna kuna (bez PDV-a), o čemu je prvi pisao Net.hr i alarmirao druge medije i cjelokupnu javnost, opravdalo – tehnikalijama. Kažu da su „postale poznate okolnosti zbog kojih bi došlo do sadržajno bitno drugačije obavijesti o nadmetanju i dokumentacije o nabavi“, a problem su i fotografije.
„S obzirom da bi fotografije oglednih primjera proizvoda potencijalno mogle navesti ponuditelje na krivi zaključak, odnosno potencijalnu cijenu, postupak javne nabave se poništava.“, napisano je u Odluci Ministarstva, kao da im se već sve nije odigralo, kao da fotografije nad kojima je pisalo, kako je upozoravao Net.hr – „specifikacija opreme“, nisu jasno pokazale u kom smjeru ide planirano opremanje zahoda. WC školjke za 3500 kuna po komadu, pisoari preko 4300 kuna po komadu, četke za 700 kuna…
Nakon što je Net.hr otkrio čudnu nabavu, ministar Beroš je tvrdio da je sve u redu, da su fotografije samo „ogledni primjerci“, da se zapravo ne smjera nabavljati ništa luksuznog. Objašnjavalo se da se još od 2017. godine nastoji provesti javna nabava i riješiti problem zapuštenih i nefunkcionalnih zahoda, a da bi dokazali stvarno stanje u Ministarstvu su i objavili foto dokaze o tome u kakvom su stanju zahodi. Da, očito su godinama neki zahodi u Ministarstvu bili doista u katastrofalnom stanju, ali, kako je moguće da se taj problem nije uspijevao godinama riješiti?
Zahodi kao nesavladiva prepreka
Vlada koja se svako malo časti novim mobitelima ili novim službenim automobilima nikako nije mogla riješiti problem nekoliko sanitarnih čvorova? „Projekt saniranja i uređenja sanitarnih čvorova u Ministarstvu zdravstva datira još iz 2017. godine,više od polovice toaletnih prostora je izvan funkcije, a na dosadašnje raspisane natječaje nitko se nije javio", gotovo ponosno su objavili iz Ministarstva, da bi opravdali javnu nabavu za 2,3 milijuna kuna sa sličicama skupocjenih wc školjki i pisoara.
Ne samo da se saznalo da je planirana čudna javna nabava, nego se i razotkrilo u kakvom je stanju dio zahoda i da Ministarstvo zdravstva i cijela Vlada taj problem ne uspijevaju riješiti punih pet godina. I kada je već izgledalo da će Ministarstvo zdravstva ustrajati u tome da je ovaj natječaj sasvim u redu – kako su to tvrdili – sada ipak priznaju da nešto nije bilo u redu s njim.
Otresli su ruke i samo najavili novi natječaj.
Ostaju nam pitanja bez odgovora
A tko će odgovarati za sve to skupa iz starog natječaja?
Kako je moguće da je ovakav natječaj uopće oblikovan? Hoće li za to netko snositi odgovornost? Je li netko dobio otkaz? Ili nije, jer je ministar bio upoznat sa svim detaljima natječaja?
Jesu li doista samo fotografije pogrešno interpretirane? A što ako je bilo nekih namjera da se ipak u sanitarne čvorove uvede malo lijepe i skupe keramike odabranih dobavljača?
Možda je tu ipak bilo neke potencijalne korupcije, ali tko će to istražiti? Ministarstvo zdravstva samo u svojim redovima, ili šef Vlade koji brine samo o tome da nešto ne iscuri van, a ne zanima ga kako sasjeći korijene problema?
Ili, hoće li netko snositi odgovornost za to da – fotografski dokazano – u Ministarstvu doista godinama postoji dobar dio zahoda koji su van funkcije i nitko ne može riješiti problem kako ih obnoviti?
Možemo redati pitanja, ali Beroš smatra da je poništenjem ove javne nabave „sve začepio“.
No, kao što to obično bude kada se kanalizacija ne sredi i samo pokuša „začepiti“, sve bi to opet moglo – isplivati na površinu.
Zahodi mu ostaju kao referentna točka
Vili Beroš je kao nasljednik Milana Kujundžića dočekan kao onaj koji će pokušati unijeti red u zdravstvo i barem započeti reforme. No, dok skupljamo iz dana u dan sve više dokaza kako zdravstvo propada, kako građani sve teže dolaze do bazičnih medicinskih usluga, iznenada se otvorio pogled i u njegovo vlastito ministarstvo. Dobili smo priliku vidjeti kako „gospodari“ u vlastitoj kući, kako nije u stanju ni organizirati sređivanje zahoda, niti organizirati suvislu javnu nabavu.
Pa kako će onda on srediti bolnice? Ili nabavu lijekova?
Od Beroša u kojem se vidjelo spasitelja zdravstva ostao je tek nespretan političar, okružen mnoštvom PR savjetnika, ministar kojeg će se, htio on to ili ne, pamtiti i po tome jer nije bio sposoban organizirati pošteno i efikasno sređivanje zahoda u vlastitom ministarstvu.
Taj neugodan detalj, gotovo nevažan u cijelom spektru strašnih problema u kojima grca hrvatsko zdravstvo, pratiti će ga i dalje, neovisno o tome što ga se on želi otarasiti.