- Ne treba očekivati da će se na summitu u Zagrebu raspravljati i o kojem od brojnih sporova koji još opterećuju budućnost regije - upozorava list u prilogu posvećenom jednodnevnom sastanku na vrhu, "prvom koji će okupiti čelnike pet zemalja Balkana i Europske unije", te ističe da "Europska unija želi u Zagrebu jasno reći zemljama regije kako put u europski klub vodi kroz razvoj dobrosusjedskih međuodnosa te što je ona spremna učiniti da im na tom putu pomogne".
- Iako logična, ta preporuka iritira sve koji još vode spor sa Srbijom - primijećuje francuski dnevnik navodeći kao primjer nepovjerenje i strah koje hrvatski predsjednik Stipe Mesić i Ivica Račan pokazuju prema svakom regionalnom pristupu Balkanu, koji bi Hrvatskoj ponovno nametnuo neželjenu zajedničku sudbinu sa Srbijom ili usporio njezino približavanje Europskoj uniji zbog zaostajanja susjednih zemalja.
Hrvatski čelnici ocijenjuju kako je Europa preblaga prema novim jugoslavenskim vlastima od kojih oni, kao i bosanski čelnici, očekuju više, prije svega ratne odštete i izručivanje ratnih zločinca Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, nastavlja Le Monde. - Završna deklaracija summita podsjeća na međunarodne obveze zemalja Balkana, ali ne ide dalje od nabrajanja načela koja nitko ne osporava - ocjenjuje Le Monde ističući kako "međutim, za mnoge stabilizacija regije, štoviše pomirba, ovisi o Beogradu".
Čelnici Europske unije, koji za razliku od Amerikanaca sve polažu u Koštunicu, upozorava Le Monde, žele Koštunici ostaviti vremena da učvrsti vlast riskirajući da se u Zagrebu nađu u paradoksalnoj poziciji. - S jedne strane pozivaju sve strane regije da prevladaju razmirice kako bi se što prije pridružile Europskoj uniji, a s druge strane, svom snagom koče raspravu o osjetljivim temama kako bi poštedjeli Koštunicu neugodnosti.-
U članku pod naslovom "Hrvatska je nakon Tuđmana prekinula izolaciju, ali je suočena s gospodarskom krizom" Le Monde ocjenjuje kako "hrvatske vlasti mogu biti zadovoljne zbog organizacije summita koji simoblizira povratak zemlje na međunarodnu diplomatsku scenu nakon demokratskog preokreta početkom godine, ali teško mogu prikriti gospodarsku krizu". Godine vladavine "oca nacije" (Franje Tuđmana), konstatira Le Monde, nisu obilježene samo ratovima sa Srbijom i Bošnjacima nego i uništavanjem lokalnog gospodarstva i sukobima, štetnim reformama, privatizacijom, koju je prošli režim provodio u korist svojih pristaša, "dugogodišnjom samoubilačkom politikom precijenjene nacionalne valute" iza koje su ostale 3 milijarde dolara vanjskotrgovinskog deficita.
Šesteročlana koalicija "zatekla je po dolasku na vlast praktički prazne blagajne i veliki dug jednak polovici bruto domaćeg proizvoda", piše Le Monde precizirajući da je četvrtina aktivnog stanovništva u Hrvatskoj nezaposlena, a 150 tisuća mladih ljudi napustilo je zemlju u zadnjih deset godina. - S obzirom na te statistike nije čudno što se nova vlada ustručava restrukturirati javni sektor, što je sinonim za nova otpuštanja - komentira list i dodaje, pozivajući se na ocjene hrvatskih stručnjaka, da "vlada žrtvuje gospodarsku učinkovitost kako bi dobila nekoliko mjeseci socijalnog mira", dok istodobno Međunarodni monetarni fond prisiljava zemlju na financijsku stegu i traži smanjivanje socijalnih troškova naslijeđenih iz socijalističke Jugoslavije.
- Odakle nada hrvatskim vlastima da će dobiti značajnu financijsku pomoć iz inozemstva, u prvom redu od Europske unije? - pita se Le Mond. Hrvatske vlasti vide kao dobar početak otvaranje, na marginama summita, pregovora s Europskom unijom o potpisivanju sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Taj događaj, zaključuje Le Monde, predstavlja nepobitno postignuće novih vlasti: reintegraciju Hrvatske u međunarodne strukture i izlazak zemlje iz izolacije nakon kraja Tuđmanove ere.
